4.5. Rim u Istri i Primorju

Prethodna jedinica
Sljedeća jedinica

Na početku

HRVATSKI APOKSIOMEN

Ova slika prikazuje brončani antički kip Apoksiomena pronađen u vodama oko Lošinja. Hrvatski Apoksiomen

Hrvatski Apoksiomen je brončani kip visok 192 cm. Prikazuje mladog sportaša koji je upravo završio natjecanje ili vježbanje i koji čisti svoje tijelo od ulja, znoja i prašine. Kip je pronađen 1998. u podmorju otočića Vele Orjule, pokraj otoka Lošinja. Bio je to slučajni nalaz belgijskog turista.

Nakon višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova i istraživanja, potvrđeno je da je kip izrađen u 2. ili 1. st. prije Krista u nekoj grčkoj ljevaonici prema izvorniku iz 4. st. prije Krista. Hrvatski Apoksiomen jedan je od rijetkih sačuvanih kipova koji su krasili grčka svetišta i gradove, a posebno vježbališta (gymnasion, palaistra). Iako je ovaj mladić Grk, a ne Rimljanin, možemo pretpostaviti da je do naše obale došao na nekom rimskom brodu.

RIMSKA PULA

Rimska kolonija COLONIA PIETAS IULIA POLA utemeljena je u 40-im godinama 1. st. prije Krista za vladavine Gaja Julija Cezara, iako nema povijesnih izvora koji to potvrđuju. To je urbano naselje nastalo najvjerojatnije na temeljima histarske gradine. U Rimskoj Republici razvojačeni su veterani, nakon višegodišnje službe, od države dobivali mjesto stanovanja s obradivom zemljom. Italija je sredinom 1. st. prije Krista bila prilično napučena, pa se u vrijeme Cezara počinju osnivati tzv. veteranske kolonije izvan Italije. Pula nije imala četverokutni oblik klasičnoga rimskoga grada, nego oblik paukove mreže, vjerojatno zbog brežuljka u središtu grada. Grad su okruživale zidine u dužini od 1600 metara, a u njega se moglo ući kroz 12 gradskih vrata, sedam s morske strane i pet s kopna.

Najvažnija su bila Zlatna vrata koja su se s unutarnje strane gotovo naslanjala na Slavoluk Sergijevaca, te ona kod današnje Gradske knjižnice i čitaonice, koja su u srednjem vijeku nosila ime San Giovanni. Na točno pola ulice koja je povezivala ta dva ulaza nalazio se Forum, središte vjerskog, političkog i trgovačkog života grada. Uz sam grad bio je početak Flavijske ceste (Via Flavia), koja je prolazila pokraj Arene te povezivala Pulu s Parencijem (današnji Poreč), Tergestom (današnji Trst) i Akvilejom. Rimska je Pula imala dva teatra, Malo rimsko kazalište unutar gradskih zidina, čiji ostatci još postoje u podnožju središnjega gradskog brežuljka (Kaštel), te Veliko kazalište izvan grada. Veliko kazalište moglo je primiti oko 5000 gledatelja, što je otprilike bio broj građana Pule. Od spomenika iz antičkih vremena do danas su se očuvali Slavoluk Sergijevaca, Dvojna i Herkulova vrata, dio Foruma na kojem se nalazi Augustov hram i ostatak Dijanina hrama, podni mozaik Kažnjavanje Dirke, Amfiteatar te mnogobrojni natpisi, kipovi i drugi predmeti.

AMFITEATAR ARENA

NEZAKCIJ

Arheološki lokalitet Nezakcij kod današnjeg mjesta Vizače nalazi se na brežuljku Glavica, istočno od Pule. Nezakcij se smatra prijestolnicom Histra, naroda indoeuropskog podrijetla koji je nastao početkom željeznog doba. Najstariji su tragovi naselja iz brončanog doba, a zatim oni iz željeznoga. Strmi okolni obronci služili su kao obrambena zaštita, ali uz to je gradina bila na dnu brežuljka opasana s više redova zidina, od kojih su neke i rimskog podrijetla.

Ne zna se kako je izgledalo prapovijesno naselje, ali pouzdano se zna da je život u Nezakciju tekao neprekidno od 9. st. prije Krista do kraja 6. ili početka 7. stoljeća, do provale barbara i Slavena. Uza zapadni dio zidina, između rimskih i prapovijesnih vrata, pronađena je prapovijesna nekropola sa 114 grobova. Povijesni izvori pokazuju da su Histri presretali rimske i grčke brodove pa je Rim u prvom ratu 221. godine prije Krista počeo uništavati njihovu flotu i naselja. Histarska je plemena nakon toga ujedinio Epulon, pokušavajući spriječiti prodor Rimljana, no nije uspio. Histri su morali priznati rimsku vlast.

POREČ

Rimsko naselje, nastalo u 1. st. pr. Krista, isprva je bilo organizirano kao oppidum rimskih građana, koji spominje Plinije Stariji oko 50. g. prije Krista, a ubrzo zatim postaje COLONIA IULIA PARENTIUM. Iz rimskoga doba sačuvan je tlocrt grada s karakterističnim rasporedom glavnih ulica (cardo i decumanus), a usporedno s njima prostirale su se i druge ulice te tako činile pravilne blokove stambenih zgrada - insulae. Sačuvani su tragovi rimskoga foruma s izvornim popločenjem na današnjem Trgu Marafor te ostatci nekih javnih zgrada, a polje (ager) se širilo daleko u unutrašnjost između Mirne i Limskoga kanala.

U svim planiranim rimskim gradovima sve su se ulice sjekle pod pravim kutom tvoreći blokove pravokutnog tlocrta. Poreč, antički Parentium, sačuvao je svoj antički raster ulica, a upravo je i danas gradska žila kucavica Dekumanova, nekadašnja glavna rimska ulica Decumanus Maximus. Pravilan raspored ulica protezao se i na zemljište oko grada, tzv. gradski ager. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine Poreč je došao pod vlast Odoakra i Teodorika, a 539. godine potpao je pod vlast Bizanta, za vrijeme čije je uprave biskup Eufrazije dao sagraditi znamenitu baziliku.

EUFRAZIJEVA BAZILIKA U POREČU

Sastavi sliku mozaika i pokušaj prevesti latinski tekst – Ego sum ostium per me si quis introierit salvabitur.

SENJ
Sredinom 2. st. prije Krista na područje današnjeg Senja dolaze Rimljani i postupno preuzimaju nadzor nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Otamo Rimljani kreću na ratne pohode protiv Japoda i ostalih ilirskih plemena u zaleđu.

Rimljani šire i razvijaju grad, posebno od sredine 1. do 4. stoljeća. U vrijeme rimske vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte toga dijela jadranske obale. Izgrađeni su gradska vijećnica, vodovod, terme, hramovi posvećeni bogovima Dijani, Kibeli i Liberu i drugi objekti, o čemu svjedoče mnogobrojni arheološki nalazi na tom području.

Ova slika prikazuje pogled s Velebita na Senj i otok Krk. Pogled s Velebita na Senj i otok Krk

KRK

Grad Krk je u antičko doba bio gradsko naselje, kada se spominje kao Civitas Curictarum. Ostatci liburnijske keramike i liburnijski nadgrobni spomenici – cipusi, svjedoče o starijem, predrimskom naseljavanju.

Iz rimskoga su doba sačuvani dijelovi zidina, a arheološkim su iskopavanjima u staroj gradskoj jezgri pronađeni glavna ulica Decumanus, ostatci termi s hipokaustom i mozaicima, ranokršćanske bazilike i krstionice iz 5. i 6. stoljeća.  

Ova slika prikazuje ostatke rimskih stupova na trgu Kamplin u Krku. Ostatci rimskih hramskih stupova na trgu Kamplin. U rimsko doba trg je služio kao vježbalište u sklopu obližnjih termi. (Isiwal)

BRIJUNI – VILA

Među brijunskim rimskim vilama ističe se najveća i najraskošnija vila u uvali Verige. Kompleks te vile sastojao se od niza građevina različitih namjena, a sve su bile bogato ukrašene mozaicima, freskama, štukaturama i skupocjenim mramorom. Na južnoj strani uvale bio je luksuzni ljetnikovac s dva peristila. Dio kompleksa činili su i u dnu uvale smješteni hramovi podignuti u čast boga Neptuna, kapitolijske trijade i božice Venere. Palestra, terme i gospodarski dio nalazili su se na sjevernoj strani uvale.

Rimska vila u uvali Verige dio je turističke atrakcije tzv. Rute rimskih careva, duge 3,5 tisuće kilometara koja se proteže kroz Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku. Ta ruta obuhvaća 20 arheoloških lokaliteta važnih za razdoblje Rimskoga Carstva i vezanih za živote 17 rimskih careva.

BRIJUNI – KASTRUM

U vrijeme Augustove vladavine sagrađena je villa rustica sa središnjim dvorištem i uređajima za proizvodnju maslinova ulja i vina, podrumima i skromnim stambenim prostorima.

Život unutar vile tekao je do kraja 4. st. kada je vila prerasla u naselje s kućama, pogonima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima. Za zaštitu naselja sagrađene su zidine. U neposrednoj blizini ovoga kastruma podignuta je bazilika sv. Marije.  

Provjera znanja

Samostalan rad
Procijenite znanje

Sadržaj