5.4. Stoljeće u kojem je Republika nestajala

Dok je bio na dužnosti pučkog tribuna, suprotstavio se veleposjednicima predloživši 133. g. prije Krista zakon o pravednijoj podjeli državnih zemljišta (ager publicus), tzv. agrarnu reformu. Kada se iste godine ponovno kandidirao, ubili su ga protivnici pod izgovorom da teži za kraljevskom vlašću.

Uz agrarnu reformu želio je ograničiti vlast optimata demokratizacijom rimskog ustava. Osnivao je nove kolonije u Italiji i izvan nje. Poginuo je 121. g. prije Krista u sukobu s optimatima.

Rimljani su mu objavili rat, koji je zbog korupcije u rimskoj državi bio dug i zamoran. Konačno ga je pobijedio konzul Gaj Marije, nakon čega je Jugurta u zatvoru smaknut 104. g. prije Krista.

Njegov sukob sa Sulom u vezi sa zapovjedništvom u ratu protiv pontskoga kralja Mitridata VI. izazvao je građanski rat 88. pr. Krista. Uvjeti su bile povoljniji za mlađega Sulu i on se morao povući iz Italije. Ipak je preuzeo vlast 86. g. prije Krista, no nakon kratkog je vremena umro.

Na kraju dolazi na vlast i uvodi diktaturu. Pamti ga se po uvođenju proskripcija – popisa građana koje se stavlja izvan zakona i koje bilo tko može bez ikakve posljedice ubiti. S vlasti se povukao 79. g. prije Krista.

Stvorio je veliku ustaničku vojsku, no nije se borio za ukidanje ropstva, nego je želio robove odvesti u Galiju, gdje se većina njih rodila, pa se onda vratiti u Trakiju. Rimski pretor Marko Kras porazio ga je u Bitci u Lukaniji, gdje je hrabri vođa robova i poginuo.

Plan nije uspio, ali to je bio početak urote koja se proširila na cijelu Italiju. Glavni Katilinin protivnik bio je Ciceron, koji je 63. pr. Krista protiv njega izgovorio četiri govora i iste godine kao konzul dao smaknuti petoricu njegovih pristaša. Katilina je pobjegao iz Rima, no ubrzo i poginuo u Bitci pokraj Pistorije 62. g. prije Krista.

Zbog borbe protiv urotnika Katiline dodjeljuje mu se rijedak počasni naslov oca domovine (pater patriae). No ,smaknuvši urotnike bez presude prekršio je rimski zakon, zbog čega je između 58. i 57. g. prije Krista otjeran u progonstvo. U građanskome ratu 49./48. g. prije Krista stao je uz gubitnika Pompeja. Cezar mu je oprostio tu pogrešku. Nakon drugoga trijumvirata smaknut je zbog niza uvreda koje je izgovorio protiv Marka Antonija, a njegova glava i ruke bile su izložene na govorničkome podiju rimskoga foruma.

Na povratku iz rata u Hispaniji u Italiju 71. g. prije Krista uništio je veći dio Spartakovih pobunjenika. S Cezarom i Krasom sklopio je Prvi trijumvirat 60. g. prije Krista. Nakon što su umrli njegova žena Julija, Cezarova kći, i Kras, počeo se udaljavati od Cezara, jer su obojica težila za vlašću. U građanskom ratu protiv Cezara poražen je 48. g. prije Krista kod Farsala u Tesaliji. Pobjegao je u Egipat, gdje ga je dao ubiti kralj Ptolemej XIII.

Nakon Krasove smrti sukobio se sa Senatom i s Pompejem i krenuo s vojskom na Rim. Pripisuje mu se da je pri ulasku u Italiju izrekao Alea iacta est! (Kocka je bačena!)i tako počeo građanski rat u kojem je pobijedio i nakon njega u Rim uveo diktaturu. U isto je vrijeme bio u ljubavnoj vezi s egipatskom kraljicom Kleopatrom. Na vrhuncu moći, na Martovske ide 44. g. prije Krista, ubili su ga urotnici iz patricijskih redova na čelu s njegovim posinkom Brutom.

Trijumviri su od Senata dobili velike ovlasti. Nakon pobjede nad Brutom i Kasijem, odlazi na Orijent da smiri nemire. Zaljubio se u Kleopatru i oženio se njome 36. g. prije Krista što je oneraspoložilo Oktavijana pa je nagovorio Senat da novom bračnom paru objavi rat. Rimska vojska pobjeđuje u pomorskoj Bitci kod Akcija 31. g. prije Krista, a ljubavni je par nedugo nakon toga počinio samoubojstvo.

Postala je Cezarova ljubavnica te je s njima otišla u Rim. Nakon Cezarova ubojstva vratila se u Egipat i ponovno zavladala. Poslije je postala ljubavnica i žena još jednog Rimljanina starijeg od sebe, Marka Antonija, bivšeg Cezarova vojskovođe. Sudjelovala je na Antonijevoj strani u Bitci pokraj Akcija 31. g. prije Krista. Otrovala se, prema predaji, ugrizom zmije otrovnice. S njom je izumrla dinastija Ptolemejevića, a Egipat je postao rimska provincija.

U podjeli države među trijumvirima njemu je pripala vlast nad Zapadom. Zaratio je s Ilirima i Panoncima te poslije s Delmatima i sve ih je pokorio. Ubrzo se okrenuo protiv Antonija. Pobijedio je njega i Kleopatru u Bitci pokraj Akcija 31. g. prije Krista. Senat mu je 27. g. prije Krista dao naslov Augustus. Tako se razvilo novo ustrojstvo rimske države, principat, na čelu koje je bio princeps. Bio je to početak Rimskog Carstva i konačni kraj Rimske Republike.