1.3. Imenice i pridjevi

Prethodna jedinica
Sljedeća jedinica

Na početku

IMENSKE RIJEČI U LATINSKOM JEZIKU

Promjenjive vrste riječi koje se mogu deklinirati ili sklanjati, tj. mijenjati prema padežima, nazivaju se imenske riječi. Imenske su riječi u latinskom jeziku, kao i u hrvatskome, imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi. U ovoj jedinici ponovit ćemo oblike imenica i pridjeva, kako se navode u rječniku i u kakvom su međusobnom odnosu unutar rečenice u latinskom jeziku.


RJEČNIČKI OBLIK IMENICA

Kao primjere možemo uzeti neke imenice iz sintagmi ili izraza koji opisuju ilustracije u motivaciji:

  • imperator, -oris, m.
  • miles, -itis, m.
  • templum, -i, n.
  • domus, -us, f.

Prema navedenim imenicama možemo zaključiti da se za svaku imensku riječ navode tri oblika:

N.                                                             imperator

završetak ili nastavak za genitiv          -oris

oznaka za rod                                        m.

Na temelju tog oblika možemo zaključiti kojoj deklinaciji imenica pripada, koja joj je osnova i kojeg je roda. S tim podatcima možemo onda lakše stvarati izraze, povezivati imenicu u rečenici s drugim riječima i razumjeti poruku teksta. Stoga je važno imenice uvijek pamtiti u punom rječničkom obliku. U latinskom jeziku ima pet deklinacija i s pomoću ove temeljne rječničke informacije možemo odrediti deklinaciju i rod svakoj imenici.

Primjeri:


1. ili a-deklinacija  puella, -ae, f.
2. ili o-deklinacija populus, -i, m.
magister, -tri, m.
donum, -i, n.
3. deklinacija homo, -inis, m.
navis, -is, f.
caput, -itis, n.
4. deklinacija exercitus, -us, m.
genu, -us, n.
5. deklinacija dies, -ei, m./f.

OSNOVA IMENSKE RIJEČI

Osnovu imenica dobijemo tako da u genitivu odbacimo nastavak. Kad želimo deklinirati imenicu, uvijek nastavke dodajemo na tu osnovu. U navedenim je primjerima odvojena osnova podebljana:

puell-ae; magistr-i; don-i; homin-is; capit-is; nav-is

PRIDJEVI U LATINSKOM JEZIKU

Pridjevi su vrsta riječi koje razlikuju rod, broj i padež. Mogu se deklinirati, ali i stupnjevati.

U ovoj jedinici usredotočit ćemo se na prepoznavanje pridjeva kao vrste riječi i na deklinaciju pridjeva, a o stupnjevanju ili komparaciji više možeš pročitati u 4. jedinici ovoga modula.

U latinskom jeziku dijelimo ih na dvije vrste: pridjeve o- i a-deklinacije i pridjeve treće deklinacije.

Napomena: Uobičajeno je da se za nazive padeža koriste kratice te da se one u jednini pišu velikim tiskanim slovima, a u množini malim tiskanim slovima. Tim principom obilježavaju se padeži i u ovom DOS-u. N(ominativ), G(enitiv), D(ativ), A(kuzativ), V(okativ), Ab(lativ)


RJEČNIČKI OBLIK I PREPOZNAVANJE

Primjeri:

pridjevi o- i a-deklinacije
longus, 3 - čita se: longus, longa, longum
pulcher, chra, chrum - čita se: pulcher, pulchra, pulchrum

pridjevi III. deklinacije
celer, eris, ere - čita se: celer, celeris, celere
illustris, e - čita se: illustris, illustre
atrox, ocis - čita se: atrox, atrocis

Pridjevi imaju oblik za svaki rod.

U pridjevima o- i a-deklinacije za svaki je rod poseban oblik: longus za muški rod, longa za ženski rod, longum za srednji rod.

Pridjevi treće deklinacije dijele se na pridjeve s trima završetcima, s dvama završetcima i s jednim završetkom. To zapravo znači da oni s trima završetcima imaju poseban oblik za svaki rod, oni s dvama imaju jednak oblik za muški i ženski rod, a poseban za srednji, a oni s jednim završetkom imaju jednak oblik za sva tri roda te u rječničkom obliku navode i svoj G. singulara kako bi im se lakše odredila osnova.

Uputa za sljedeću igru prepoznavanja.

Klikni na ikonicu note. Poslušaj izgovoreni pridjev. Odaberi kojoj vrsti pridjeva pripada izgovoreni pridjev. Ako je potrebno, potraži izgovorene riječi u rječniku.

SLAGANJE PRIDJEVA I IMENICA

Imenice i pridjevi uvijek se slažu u rodu, broju i padežu (R, B, P) kad tvore neki izraz (sintagmu) ili su povezani u rečenici.

Primjeri:

Bonus discipulus in scholam venit.

Bona discipula e schola venit.

Discipulus semper bonus est.

Discipulae semper bonae sunt.

Važno je zapamtiti!

Imenica i pridjev ne slažu se uvijek u deklinaciji, iako se i to često događa.

Primjeri:

bonus nauta je valjan izraz jer je nauta imenica muškog roda a-deklinacije, pa pridjev bonus mora biti u muškom rodu i deklinira se prema o-deklinaciji

flumen longum je valjan izraz jer je imenica flumen srednjeg roda, pa pridjev longum mora biti u srednjem rodu; svaka riječ deklinira se prema svojoj deklinaciji, flumen prema III. deklinaciji, a longum prema o-deklinaciji.

U sljedeća dva videa ponovit ćemo deklinacije imenica i pridjeva i to kroz sintagme u kojima ćemo paziti na slaganje imenice i pridjeva u rodu, broju i padežu. Svaki video pogledaj nekoliko puta, zaustavi ga kadgod ti treba više vremena da pročitaš sve oblike i tako utvrdi svoje poznavanje tih oblika.

Imenice i pridjevi a-deklinacije i o-deklinacije, IV. deklinacija

Pronađi parove sintagmi i njihova značenja.

Neke osobitosti

Dvije imenice valja pamtiti zbog njihove specifične deklinacije. S obzirom da se često javljaju u tekstovima, valja zapamtiti njihove oblike.

deus, dei, m. bog

N.    deus
G.    dei
D.    deo
A.    deum
V.    deus
Ab.  deo
                
n.    dei, dii, di
g.    deorum, deum
d.    deis, diis, dis
a.    deos
v.    dei, dii, di
ab.  deis, diis, dis


domus, us, f. kuća

N.    domus
G.    domus
D.    domui
A.    domum
V.    domus
Ab.  domo            

n.    domus
g.    domuum, domorum
d.    domibus
a.    domos
v.    domus
ab.  domibus
Imenice i pridjevi III. deklinacije i V. deklinacija

Provjera znanja

Samostalan rad
Procijenite znanje

Sadržaj