4.4. Rim u južnoj Dalmaciji

Prethodna jedinica
Sljedeća jedinica

Na početku

TAJANSTVENA CARICA

Glavu carice Livije Druzile, žene rimskog vojskovođe Tiberija Klaudija Nerona u prvome braku, majke cara Tiberija i vojskovođe Nerona Klaudija Druza te žene cara Augusta, iskopao je neki seljak u 19. stoljeću. Kada je poznati britanski arheolog sir Arthur Evans 1878. godine posjetio selo Vid, seljaci su mu pokazali dvije glave. Prema Evansovu dnevniku, dvije glave (Livijina i Merkurova) dobio je za jedan svoj šešir i postale su dio njegove privatne zbirke.

Nakon Evansove smrti njegova udovica darovala ih je 1941. godine Ashmolean Museumu u Oxfordu. Za vrijeme arheoloških iskapanja Narone, pronađeno je 16 kipova bez glava. Britanci su hrvatskim arheolozima poslali gipsani odljev Livijine glave kako bi se usporedio s pronađenim kipovima. No, glava nije pristajala ni jednom tijelu. Postojao je još jedan kip žene, koji je godinama stajao kod stuba zgrade Gradskog poglavarstva u Opuzenu i za koji se smatralo da ne pripada istom vremenu kao i glava. No, bilo je to upravo ono tijelo koje je odgovaralo glavi iz Oxforda. Iako je britanski muzej posudio svoj izložak na neodređeno vrijeme, Britanci ipak ostaju vlasnici caričine glave.

Složi kip carice Livije.

Složi glavu carice Livije.

Narona

EPIDAUR

Rimska kolonija Epidaur nalazila se u današnjem Cavtatu, točnije na poluotoku Ratu, oko 19 km udaljenom od Dubrovnika. Kolonija je vjerojatno bila osnovana u vrijeme Augusta, a njezini su stanovnici bili upisani u tribus Tromentina. Prema nadgrobnim natpisima, to je bila agrarna kolonija. Slaba arheološka istraženost velik je problem u proučavanju starog vijeka na području Cavtata i njegove okolice.

Spoznaje o Epidauru u rimsko doba temelje se na natpisnoj građi i na otkrivenim predmetima iz tog vremena. Budući da je poluotok Rat bio sjedište rimske kolonije u Epidauru, ondje bi trebao biti i forum s hramom kapitolijske trijade, a možda i hramovi posvećeni drugim bogovima. Epidaur se prvi put spominje tek 47. g. prije Krista u kontekstu Cezarovih ratova s Pompejem. O Epidauru se govori kao o utvrdi (praesidium). Pretpostavlja se da je kolonija osnovana oko 34. g. prije Krista, otprilike u isto vrijeme kad jednak status dobivaju Salona i Narona. I Cezar i August su gradovima istočnog Jadrana pokazali svoju zahvalnost nakon što su oni stali uz njih u građanskim ratovima. Na mjestu kolonije u Epidauru je vrlo vjerojatno i prije postojalo neko naselje. I rimski enciklopedist Plinije Stariji spominje Epidaur kao koloniju.

Ova slika prikazuje pogled na Cavtat. Cavtat

DUBROVAČKI LATINISTI

Od ranog 15. st. do 19. st. na području Hrvatske djeluju autori koji kontinuirano održavaju latinistički izričaj. Hrvatski latinizam nadahnut antikom živio je kroz stoljeća kao dio Europe. Hrvatski su latinisti bili podrijetlom iz Splita, Trogira, Šibenika, Osijeka, Zagreba, a posebno ih je mnogo bilo iz Dubrovnika. Ono što je svima bilo zajedničko jest hrvatska samosvijest.

Hrvatski latinizam poznaje sve književne vrste i rodove, osim drame. Među dubrovačkim su latinistima najistaknutiji bili ILIJA CRIJEVIĆ (Aelius Lampridius Cervinus), JAKOV BUNIĆ (Iacobus Bonus), LUDOVIK CRIJEVIĆ TUBERON (Ludovicus Cerva Tubero) iz 15./16.st., zatim BENEDIKT STAY (Benedictus Stay), RAJMUND KUNIĆ (Raymundus Cunichius), RUĐER BOŠKOVIĆ (Rogerius Iosephus Boscovich) iz 18.st. te BRNO ĐAMANJIĆ (Bernardus Zamagna) i ĐURO FERIĆ (Georgius Ferrich) iz 18./19.st.

Ruđer Bošković

Složi novčanicu od 25 hrvatskih dinara iz 1991. godine na kojoj je prikazan Ruđer Bošković.

Najvažnija djela Ruđera Boškovića

  • Trigonometriae sphaericae constructio (1737.)
  • De aurora boreali (1738.)
  • De novo telescopii usu ad objecta coelestia determinanda (1739.)
  • De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis (1741.)
  • De viribus vivis (1745.)
  • De aestu maris (1747.)
  • De lumine (1748.) i Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium (1758.)
  • De maculis solaribus (1736.)
  • De cometis (1746.)
  • Elementa matheseos universae, (1754.)
  • De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV. (1755.)
  • Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785.)

Provjera znanja

Samostalan rad
Procijenite znanje

Sadržaj