Svakodnevno se susrećete s različitim vrstama pripovjednih (narativnih) tekstova. Prisjetimo se njihove podjele s obzirom na sadržaj koji se u njima nalazi. O pripovjednim tekstovima govorili smo u jedinicama vezanima uz monološke i dijaloške vrste govorenih i pisanih tekstova.
| Pripovjedni (narativni) tekstovi s obzirom na sadržaj |
|---|
|
Kao što vidite, mnogi od tih pripovjednih tekstova već su vam otprije dobro poznati. Sigurno čitate i slušate vijesti kako biste se informirali o dnevnim događajima, čitate i slušate raznovrsna izvješća, pratite zanimljive reportaže i putopise. Sastavljali ste ili ćete sastavljati svoj životopis kako biste se prijavili na neki natječaj, npr. dobili neku stipendiju, odnosno kako biste nekome dali informaciju o svom obrazovanju, onome čime se bavite, što volite, u čemu ste dobri. Sigurno ste čitali životopise drugih ljudi. Životopise drugih ljudi čitamo kako bismo dobili informacije o njihovu školovanju, vještinama i znanjima koja posjeduju, o njihovu radu i postignućima. Nije vam nepoznata ni vrsta teksta u kojoj su sažeti sadržaji knjiga, članaka ili stručnih i znanstvenih radova.
U ovoj ćemo jedinici govoriti o izvješću (izvještaju). S tom se vrstom pripovjednoga teksta također često susrećete.
Ali prije nego što počnemo govoriti o tome što je izvješće (izvještaj) i koji su njegovi elementi i kompozicija, razjasnimo ta dva naziva koja se pojavljuju u komunikaciji. Pročitajte jezični savjet koji slijedi i saznajte što norma hrvatskoga standardnog jezika kaže o uporabi tih naziva.
Obje imenice izvješće i izvještaj u skladu su s hrvatskim standardnim jezikom!
I izvedenice od tih dviju imenica također su normativno prihvaćene, odnosno u hrvatskome standardnom jeziku možete upotrijebiti oba oblika, pa tako možete upotrijebiti i glagol u infinitivu izvješćivati i izvještavati ili jednu od ove dvije glagolske imenice: izvješćivanje i izvještavanje.
Od imenice izvještaj možemo tvoriti pridjev koji se već nalazi u prihvaćenim nazivima u nekim strukama, npr. u statistici, pravu i ekonomiji nalazimo nazive: izvještajno razdoblje, izvještajno ročište, izvještajna skupština, izvještajne jedinice...
Prvo ćemo objasniti, odnosno ponoviti, što je to pripovijedanje.
Pripovijedanje ili naracija pisano je ili usmeno iznošenje događaja koje smo doživjeli, kao i onih o kojima smo doznali od drugih ljudi. U pripovjednom tekstu najčešće sudjeluju osobe i likovi.
Pripovijedati možemo tako da prepričamo događaj o kojem smo saznali od drugih (prepričavanje), da o njemu pričamo (pričanje) ili da o njemu izvijestimo (izvješćivanje).
Pripovijedati se može objektivno (pripovjedač u tekstu ne iznosi svoj stav, nego tekst oblikuje neutralno, objektivno) i subjektivno (odražava odnos pripovjedača prema zbivanjima i događajima o kojima pripovijeda, dakle pripovjedač u tekstu iznosi svoj stav).
| Objektivno pripovijedanje | Subjektivno pripovijedanje | |
|---|---|---|
| Tekstna vrsta |
izvješća, vijesti, sažetci, životopisi, udžbenici, znanstveni i stručni članci i sl. | književna djela, neke novinarske tekstne vrste koje imaju obilježja i novinarskih i književnih tekstova poput komentara, putopisa, kratke novinske priče i sl. |
U sljedećem grafičkom prikazu možete pronaći sve navedene osnovne pripovjedne vrste tekstova.
Prisjetite se jednog izvješća koje ste u posljednje vrijeme čuli ili ste ga pročitali. Na primjer to može biti izvješće o stanju na cestama, izvješće o uspjehu razreda na kraju prvoga polugodišta ili nastavne godine, izvješće o izostancima s nastave i sl. S obzirom na obilježja promatranoga izvješća zaključite kojoj bi vrsti teksta pripadalo izvješće? Obrazložite svoj odgovor.
Izvješćivanje
Objektivnost u prikazivanju obilježje je koje katkad nije jednostavno postići. Kako se ostvaruje objektivan pristup u izvješćivanju, saznajte u nastavku.
Izvješćivanje
- vrsta objektivnoga pripovijedanja, dakle u toj vrsti tekstova nema iznošenja osobnoga stava, osjećaja, nema poetskoga i nestvarnoga
- u njemu se prikazuju istinite i stvarne činjenice, kako se neki događaj dogodio, kako je događaj tekao i sl.
- određuje ga činjenična točnost, jasnoća, kratkoća, objektivnost i prikladnost teksta osobama kojima se namjenjuje
Temeljnim vrstama izvješćivanja pripadaju vijest, izvješće, sažetak i životopis.
Izvješće je sažet, objektivan, činjenično točan tekst u kojem se kratko, jasno i razumljivo iznose podatci o stvarnim događajima, pojavama, osobama. Izvješće je prošireni oblik vijesti.
Izvješće često opisuje rad neke ustanove ili obavljanje njezine djelatnosti u nekom razdoblju, najčešće na kraju nekoga vremenskog razdoblja, npr. na kraju godine, mjeseca, tjedna, mandata i sl. Neka su izvješća vezana uz pojedine struke, određeni su zakonima i pravilima, tako da se sastavljaju na točno određen način, odnosno pišu se na već postojeće obrasce (predloške, tiskanice, formulare), npr. izvješća e-Dnevnika, izvješće o bolovanju, izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja i sl.
Izvješće treba odgovoriti na ovih pet temeljnih pitanja:
| ELEMENTI | SADRŽAJ, OBLIK I POVEZANOST TEKSTA |
|---|---|
| Sadržaj | U uvodu treba odrediti temu, svrhu i namjenu. U razradi se detaljno i objektivno iznose svi podatci vezani uz ono o čemu se izvještava. U zaključku se ističu ključni podatci koji su bili izneseni u tekstu i preporuke za daljnje postupanje. |
| Povezanost teksta | Rečenice trebaju biti kratke, jasne i razumljive. Na početak treba staviti najvažnije informacije kako bismo ih posebno istaknuli. Tekst treba biti povezan u smislenu cjelinu. Nove podatke treba uvoditi postupno te ih povezati sa starima i poznatima. Podatci koji se iznose trebaju biti činjenično točni i potkrepljeni npr. citatima, statističkim podatcima i sl. Treba izbjegavati ponavljanja. |
| Jezik i stil | Tekst treba biti napisan hrvatskim standardnim jezikom. Treba biti pisan administrativnim stilom, zato ne smije sadržavati subjektivne stavove, prenesena i metaforička značenja. |
Poslušajte Globalno izvješće o stanju sigurnosti u cestovnom prometu.
Izvještaj o stanju sigurnosti u cestovnom prometu nastalo je na temelju istraživanja koje je provedeno u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije 2013. godine u 180 država. U tom je istraživanju sudjelovala i Republika Hrvatska. Istraživanje je nastalo kako bi se upozorilo na veliku stopu smrtnosti mladih u prometnim nesrećama i kako bi se države potaknule na mjere koje bi utjecale na smanjenje te stope.
Najčešći uzrok smrti mladih osoba u dobi između petnaeste i dvadeset i devete godine jesu upravo prometne nesreće na cesti. U 2013. godini u svijetu je zbog cestovnih prometnih nesreća smrtno stradalo 1,25 milijuna ljudi.
Stope smrtnosti uslijed prometnih nesreća u nisko i srednje razvijenim državama svijeta dvostruko su veće u odnosu na razvijene države. Uočene su velike razlike između pojedinih regija koje obuhvaća Svjetska zdravstvena organizacija. Tako, primjerice, u cestovnim prometnim nesrećama afrička regija ima najviše stope smrtnosti mladih, a europska regija najniže stope. Prema izvještaju, najniže stope smrtnosti od cestovnih prometnih nesreća u europskoj regiji imaju Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Hrvatska se nalazi u sredini europske ljestvice smrtnosti od cestovnih prometnih nesreća.
Usporedba s podatcima iz prethodnog istraživanja pokazuje smanjenje smrtnosti u 79 država (56 % u slabo i srednje gospodarski razvijenim državama), a porast smrtnosti zbog prometnih nesreća u 68 država (84 % u slabo i srednje razvijenim državama svijeta). Od ukupno poginulih u prometu, polovina se odnosi na motocikliste (23 %), pješake (22 %) i bicikliste (4 %).
U izvještaju se naglašava napredak u zakonodavstvu. U odnosu na prethodni izvještaj 17 država unijelo je poboljšanja u zakonskim propisima u vezi s jednim ili u vezi sa svih pet ključnih čimbenika rizika za nastanak prometnih nesreća: sudjelovanjem u prometu u alkoholiziranom stanju, brzinom, nekorištenjem sigurnosnoga pojasa, dječjih sjedalica i kaciga.
Tijekom slušanja pratite tekst izvješća. Uočit ćete dijelove izvješća u kojima se nalaze odgovori na pet temeljnih pitanja:
Primjer 1.
Izvješće o stanju sigurnosti u cestovnom prometu
Izvješće o stanju sigurnosti u cestovnom prometu nastalo je na temelju istraživanja koje je provedeno u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije 2013. godine u 180 država. U tom je istraživanju sudjelovala i Republika Hrvatska. Istraživanje je nastalo kako bi se upozorilo na veliku stopu smrtnosti mladih u prometnim nesrećama i kako bi se države potaknule na mjere koje bi utjecale na smanjenje te stope.
Najčešći uzrok smrti mladih osoba u dobi između petnaeste i dvadeset i devete godine jesu upravo prometne nesreće na cesti. U 2013. godini u svijetu je zbog cestovnih prometnih nesreća smrtno stradalo 1,25 milijuna ljudi.
Stope smrtnosti uslijed prometnih nesreća u nisko i srednje razvijenim državama svijeta dvostruko su veće u odnosu na razvijene države. Uočene su velike razlike između pojedinih regija koje obuhvaća Svjetska zdravstvena organizacija. Tako, primjerice, u cestovnim prometnim nesrećama afrička regija ima najviše stope smrtnosti mladih, a europska regija najniže stope. Prema izvješću, najniže stope smrtnosti od cestovnih prometnih nesreća u europskoj regiji imaju Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Hrvatska se nalazi u sredini europske ljestvice smrtnosti od cestovnih prometnih nesreća.
Usporedba s podatcima iz prethodnog istraživanja pokazuje smanjenje smrtnosti u 79 država (56 % u slabo i srednje gospodarski razvijenim državama), a porast smrtnosti zbog prometnih nesreća u 68 država (84 % u slabo i srednje razvijenim državama svijeta). Od ukupno poginulih u prometu, polovina se odnosi na motocikliste (23 %), pješake (22 %) i bicikliste (4 %). U izvješću se naglašava napredak u zakonodavstvu.
U odnosu na prethodno izvješće, 17 država unijelo je poboljšanja u zakonskim propisima u vezi s jednim ili u vezi sa svih pet ključnih čimbenika rizika za nastanak prometnih nesreća: sudjelovanjem u prometu u alkoholiziranom stanju, brzinom, nekorištenjem sigurnosnoga pojasa, dječjih sjedalica i kaciga.
Izvješće (Global Status Report on Road Safety 2015) u cijelosti možete pročitati ili preuzeti u elektroničkom obliku na mrežnoj stranici Svjetske zdravstvene organizacije.
Vijest, obavijest i izvješće tri su srodne vrste teksta. Njihova zajednička osobina vidi se i u njihovu obliku.
VIJEST
OBAVIJEST
IZVJEŠĆE
Riječ potječe od praslavenskoga i staroslavenskoga věstь što znači vidjeti, znati.
Izradi vježbu
Sastavite izvješće o pozitivnim i negativnim utjecajima društvenih mreža tako da odgovorite na svih pet temeljnih pitanja.
Na internetu pronađite stručne ili znanstvene članke o toj problematici i svoje tvrdnje potkrijepite statističkim podatcima i citatima iz tih izvora. Pripazite na to da mrežne stranice budu provjerene i izvori podataka stručno i znanstveno pouzdani. Možete se, primjerice, poslužiti mrežnim stranicama Medijska pismenost.hr ili mrežnim stranicama Agencije za elektroničke medije. Nemojte se služiti nepouzdanim izvorima podataka poput Wikipedije!
Podatke posložite u tekst logičkim slijedom kako bi čitatelj dobio kratak, jasan, sustavan i zanimljiv izvještaj o toj temi. Prije pisanja izvješća isplanirajte slijed informacija, odnosno kompoziciju teksta.
Vodite računa o tome da tekst bude napisan na hrvatskome standardnom jeziku.
Jeste li znali da svaki razrednik u e-Dnevniku može vidjeti podatke za svoje učenike iz različitih vrsta izvješća koji mu pomažu u radu?
Na primjer može dobiti:
U ovoj smo jedinici ponovili podjelu pripovjednih (narativnih) tekstova. Saznali smo da izvješćivanje podrazumijeva točno, potpuno, razumljivo, jasno i kratko pisano ili usmeno izražavanje o stvarnim događajima, pojavama, osobama. Bez obzira na način na koji izvješćujemo o nekim događajima, pojavama, osobama, svako izvješće treba sadržavati ove elemente: tko sudjeluje u događaju, što se, kada i gdje dogodilo, kako i zašto se to dogodilo.
