x
Učitavanje

2.3 Apsolutna i relativna uporaba glagolskih vremena i načina

Što ću naučiti?
Europska unija - Zajedno do fondova EU
Prethodna jedinica Sljedeća jedinica
Sadržaj jedinice icon sadržaj jedinice

Na početku...

Prisjetimo se gramatičkih kategorija vremena i načina koje poznajemo u hrvatskome standardnom jeziku te kojim se sve glagolskim oblicima one iskazuju. Pročitajte kratak tekst koji slijedi i odgovorite na pitanja ispod njega.

Crvenkapica i vuk
Djevojka u crvenom kaputiću, Crvenkapica, u dubokoj šumi, nosi košaru dok joj vuk znatiželjno prilazi s leđa.

Crvenkapica je odlučila biti aktivnija na društvenim mrežama, pa započe slati poruke prijateljima: „Dođite sa mnom k bakici“, predlagaše između ostalog, „bit će nam bajno!“ Trnoružica i Snjeguljica lajkaše, jedino su se tri praščića bila pobunila: „Kod bakice je oduvijek slab signal!“ Crvenkapica hodajući tipkaše po zaslonu mobitela te neopazice skrenu dublje u šumu gdje ju ugleda vuk. „Da je skakutala malo sporije, zasigurno bih je bio ručao“, bijaše vuk razočaran. „Mogao bi se prestati praviti važan, svi znamo da si zapravo vegetarijanac. Pođi radije s nama, bit će veselije!“ odvrati mu Crvenkapica. „Ako budem došao, ismijavat ćete me i pjevati Tri za groš...“, uvrijedi se unaprijed vuk. „Neće doći praščići, ne moraš se brinuti. Neka svima bude drago!” 

Podsjetili smo se glagolskih oblika kojima u hrvatskome jeziku možemo izražavati prošlo, sadašnje odnosno buduće vrijeme.

Hrvatski jezik ima najviše različitih glagolskih oblika za izražavanje kojeg vremena? Poredajte ih po količini.

  • budućnost
  • sadašnjost
  • prošlost
null
null

Za izražavanje prošlosti u hrvatskom koriste se, dakle, čak četiri glagolska vremena (aorist, imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt), za izricanje budućnosti dva (futur prvi i futur drugi) te jedno vrijeme za sadašnjost (prezent).

Promotrite još jednom početnu rečenicu iz uvoda:

Crvenkapica je odlučila biti aktivnija na društvenim mrežama, pa započe slati poruke prijateljima.

U kojem se vremenu, u odnosu na vrijeme govorenja, odvija radnja ove rečenice?

null
null

Tako je, stoga je i logično upotrijebiti tipična glagolska vremena za izricanje prošlosti – perfekt odnosno aorist.

Je li moguće upotrijebiti i neko glagolsko vrijeme čija primarna funkcija nije izražavanje prošlosti, a da radnja uvodne rečenice i dalje izražava prijevremenost?

Crvenkapica

biti aktivnija na društvenim mrežama, pa
slati poruke prijateljima.
null
null

Uočavamo da prezent besprijekorno funkcionira i kao vrijeme za izricanje prošlosti. Tako priča njegovom uporabom postaje življa i dinamičnija. Takav se prezent naziva još i pripovjedačkim ili historijskim prezentom, a takva njegova uporaba relativnom.

Vremena i načini mogu se pojavljivati u apsolutnoj i u relativnoj uporabi.

Apsolutnom uporabom glagolskih vremena i načina smatra se ona u kojoj ti oblici označuju ono što je za njih primarno (kada, primjerice, prezent označuje da je radnja o kojoj je riječ podudarna s vremenom govorenja). No, mogu se rabiti i u drugim značenjima - kada, primjerice, prezent označava prošlost, kao u prijašnjem slučaju. Takva se uporaba naziva relativnom uporabom glagolskih vremena i načina.

Prezent

Procijenite je li u sljedećim rečenicama prezent upotrijebljen apsolutno ili relativno. 

Upravo krećem na izlet.



Sinoć dođem kući i pročitam bajku.


Tko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš.


Sutra odlazim na put!
null
null

Može se uočiti da je jedino u prvoj rečenici prezent upotrijebljen za izricanje „prave sadašnjosti” u kojoj se vrijeme odvijanja radnje podudara s vremenom govorenja rečenice (upravo). U svim ostalim primjerima prezent je upotrijebljen relativno – za izricanje prošle, buduće ili pak radnje koja izražava svevremenost – takav se prezent koji se upotrebljava najčešće u poslovicama naziva još i poslovični ili gnomski prezent.

Apsolutna i relativna uporaba prezenta
prezent
apsolutna uporaba relativna uporaba
Upravo krećem na izlet.
(prava sadašnjost)
Sinoć dođem kući i pročitam bajku.
(historijski ili pripovjedački prezent)
Sutra odlazim na put!
(futurski prezent)
Tko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš!
(svevremeni ili gnomski prezent)

Aorist, perfekt, imperfekt i pluskvamperfekt

Promotrite još jednom glagole u prošlom vremenu u uvodnom tekstu. Možete li ih zamijeniti jednim glagolskim vremenom, a da se značenje bitno ne promijeni?

Čini se da perfekt kao vrijeme funkcionira u gotovo svim situacijama za izricanje prošlosti. To je ujedno i razlog zašto se aorist, imperfekt i pluskvamperfekt u suvremenom hrvatskom jeziku sve rjeđe koriste, osim u stilističke svrhe u razgovornom, odnosno književnoumjetničkom stilu.

Odredite prošlo glagolsko vrijeme u rečenicama i procijenite je li upotrijebljeno apsolutno ili relativno.

Okrenu se i ode.

,
.

Stajaše pred vratima još dugo.
,
.

Ako ne dođu, propadosmo.
,
.

Da se nisi ni pomaknuo!
,
.

Otkriju li, nestali smo.
,
.

Ako se uskoro ne dočepam zaklona, nestadoh.
,
.
null
null

Perfekt i aorist mogu, dakle, uz prošlost (u slučaju aorista – neposrednu svršenu, odnosno bilo koju prošlu u slučaju perfekta) izricati i budućnost, pa čak i svevremenost u (kao i kod prezenta) poslovičnoj ili gnomskoj relativnoj uporabi:

Došli divlji, istjerali pitome. 

Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije...

Za razliku od perfekta i aorista, imperfekt i pluskvamperfekt uvijek se upotrebljavaju apsolutno: 

Razgovarahu satima, nakon što su se napokon bili našli.

Futur prvi i futur drugi

Futur drugi ili egzaktni izražava buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj radnji te je stoga uvijek u relativnoj uporabi: 

Ako budeš želio, moći ćeš to savladati.


Futur prvi, uz svoju apsolutno uporabu, primarnu funkciju izražavanja „prave” budućnosti, ima mnoštvo relativnih uporaba. Pokušajte odrediti neke od njih.

Odredite što u relativnoj uporabi označava futur prvi:

Bio jedan kralj, imao tri kćeri, jednoga će dana najstarija poželjeti upoznati princa.

 

Dok je srca, bit će i Kroacije!
 

Tko će znati, bit će da je pogriješio.
 
historijski futur
svevremenski futur
nesigurnost u sadašnju tvrdnju
null

Relativna uporaba glagolskih načina

Uočili smo da glagolski načini imperativ i kondicional prvi, uz svoje apsolutne uporabe – zapovijed, zahtjev, zabranu (imperativ), odnosno izražavanje želje ili mogućnosti (kondicional prvi), također mogu imati relativnu uporabu – za izricanje prošlosti (imperativ i kondicional prvi) ili, u slučaju imperativa, svevremenosti, nalik gnomskoj (poslovičnoj) uporabi koju smo već upoznali.

Junaci prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti?
Otvorena prazna knjiga iz koje niču ogoljela stabla među kojima šeta junak mitskih priča.

Slijedi još nekoliko odabranih rečenica iz klasičnih bajki hrvatske i svjetske baštine koje će vam poslužiti za ponavljanje glagolskih vremena i načina koje poznajete.

Zadatak 1.

Promotrite još jednom rečenice iz zadataka i procijenite jesu li glagolska vremena u njima upotrijebljena apsolutno ili relativno.

Praktična vježba

Poslušajte sljedeći zvučni zapis, izdvojite sva glagolska vremena i zamijenite ih nekim drugim glagolskim oblikom koji može stajati umjesto njih, a da se ne naruši smisao cjeline. Procijenite jesu li glagolska vremena upotrijebljena apsolutno ili relativno.

Šuma Striborova
TRANSKRIPT

Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao, da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka – svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da počine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja iziđe pred njega zmija i stade se umiljati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj koji bi se s njom vjenčao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oči. 

„Lijepe li gujice, Bože moj! Gotovo da bih je i kući ponio”, odgovori momak od šale. 
„Evo budalaste glave, koja će me osloboditi na svoju nesreću”, pomisli grješna duša u guji, požuri se i pretvori se odmah od guje u ljepotu djevojku te stade pred momka. Rukavci joj bijeli i vezeni kao krila leptirova, a sitne nožice kao u banice. Ali kako bijaše zlobno pomislila, onako joj ostade u ustima gujin jezik.
„Evo me! Vodi me kući i vjenčaj se sa mnom!” reče guja-djevojka momku. Sad da je ono bio siguran i dosjetljiv momak, pak da brže mahnuo ušicom od sjekire na nju i da je viknuo: „Nisam baš ja mislio, da se sa šumskim čudom vjenčam”, postala bi djevojka opet gujom, utekla bi u panj i nikomu ništa. Ali ono je bio neki dobričina, plašljiv i stidljiv momčić, pak ga bilo stid da joj ne ispuni želje kad se već radi njega pretvorila. A baš mu se i svidjela, jer je bila ljepolika, a on, neuputan, nije mogao znati, što joj je ostalo u ustima. Uze on djevojku za ruku i povede je kući. A živio je taj momak sa svojom starom majkom i pazio majku kao ikonu.

Izradi vježbu

Pokušajte nastaviti priču s početka. Možete biti na strani vuka ili, tradicionalno, na strani Crvenkapice. Možete joj pridružiti i druge likove poznatih bajki ili pak njemu osnažiti čopor poznatim zlikovcima. No, ključno je da oblikujete obrat i rasplet što više koristeći se glagolskim vremenima u njihovoj relativnoj uporabi. Sretno!

...i na kraju

U ovoj smo se jedinici podsjetili glagolskih vremena i načina hrvatskoga jezika te otkrili da se oni, uz svoju primarnu uporabu, mogu koristiti i za izražavanje drugih vremenskih odnosa. Naučili smo da se njihova izvorna, „prava” uporaba naziva apsolutnom, a kada se javljaju u drugom značenju, govorimo o relativnoj uporabi glagolskih vremena. Detektirali smo neke specifičnosti relativne uporabe pojedinih vremena i načina.

Povratak na vrh