Poslušajte sljedeći razgovor i pokušajte razumjeti cijeli razgovor ovih djevojaka.
Djevojke Nikolina, Lana i druga Nikolina razgovaraju na govorima triju hrvatskih narječja
–
čakavskome, kajkavskome i štokavskome, a Ivona na manjinskome jeziku u Republici Hrvatskoj – rusinskome. Što znate o rusinskoj manjini u Republici Hrvatskoj?
Rusini su slavenski narod koji nema svoju matičnu državu, ali ima svoje matično područje koje nazivaju Karpatska Rus. Rusinima u Republici Hrvatskoj to je pradomovina koju zovu „Горнїца“/Hornjica ili Stari kraj. Prema uređenju današnjih država pradomovina Rusina prostire se na području od pet država: Poljske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine i Rumunjske.
Grb je Rusina u obliku štita koji je podijeljen u dva polja. Lijeva strana grba sastoji se od sedam vodoravnih crta. Četiri plave crte predstavljaju rijeke koje protječu kroz pradomovinu, a zlatno-žute crte označuju Karpate u pradomovini i njihova prirodna bogatstva. Na desnoj strani grba nalazi se tamnocrveni medvjed koji predstavlja stari simbol Slavena. Medvjed simbolizira slobodu, snagu i postojanost rusinskoga naroda. Prema usmenoj predaji medvjedov jezik naglašava spoznaju Rusina da im je jezik, kao narodu bez matične države, najmoćnije oružje opstanka. Službeno pismo rusinskoga jezika jest ćirilica.
Na prostor današnje Republike Hrvatske Rusini doseljavaju 1830. godine u selo Stari Jankovci, nedaleko od Vukovara. Tri godine poslije sele se u susjedno mjesto Petrovci koje danas broji najviše Rusina u Hrvatskoj. Upravo je tamo prije 170 godina otvorena prva škola za rusinsku djecu na rusinskome nastavnom jeziku, što je predstavljalo početak obrazovanja Rusina na području Republike Hrvatske. S obzirom na rasprostranjenost Rusina postoji više varijanti rusinskoga jezika koje su normirane, zato do danas postoje tri standardna rusinska jezika. Danas nema škola u kojima se nastava u cijelosti izvodi na rusinskome jeziku, ali se jezik može učiti kao nastavni predmet u četirima osnovnim školama u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Pravo za odgoj i obrazovanje na svome jeziku i pismu pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
Koja riječ hrvatskoga standardnog jezika ima isto značenje kao i riječi kaciola, kačica, šeflja, vareška?
Riječ vareška dio je:
Materinski jezik prvi je jezik koji usvojimo u okolini u kojoj nakon rođenja počinjemo komunicirati.
Hrvatski standardni jezik učimo u školi. Njega učimo kako bismo se mogli sporazumjeti u službenoj komunikaciji (školi, trgovini, poslu). On se naziva i službenim jezikom zato što se rabi u javnosti, tj. u državnim i javnim ustanovama.
Možemo zaključiti da drugi ili ini jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik koji učimo u školi na osnovi razlika između njega i jezika koji smo usvojili u okolini u kojoj smo do polaska u školu živjeli, ali drugim jezikom nazivamo i strani jezik koji učimo kao novi jezik.
Manjinski jezik jezik je nacionalne manjine koji se može rabiti kao službeni jezik u područjima u kojima živi ta nacionalna manjina. Ustavom Republike Hrvatske (člankom 14.) pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se „sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija”.
Pogledajte sljedeću kartu i grafički prikaz i saznajte više o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj popisano je 4.284.889 stanovnika od čega je 328.738 pripadnika nacionalnih manjina.
Hrvati su se počeli useljavati u Rumunjsku još u 14. stoljeću. Dijelimo ih u tri skupine s posebnim obilježjima te s neznatnim jezičnim razlikama. Prva od navedenih skupina živi u selu Rekaš, 30 km istočno od Temišvara. Druga, manja skupina živi u mjestu Keča, zapadno od Temišvara. Treća, i ujedno najveća skupina Hrvata živi južno od Temišvara, u Karaš-severinskoj županiji (glavni grad Rešica), u dvjema općinama Lupak i Karaševo. Nazivamo ih karaševski Hrvati, Krašovani ili Karaševu.
U 15. i 16. stoljeću na stotine tisuća Hrvata iselilo se iz tadašnje Hrvatske bježeći pred osmanlijskim osvajanjima i pustošenjima hrvatskih zemalja. Velik broj Hrvata pobjegao je u Austriju, Mađarsku, Italiju, Slovačku, Češku, gdje i danas žive njihovi potomci kao gradišćanski, mađarski, talijanski (moliški), slovački i češki Hrvati.
Gradišćanskim Hrvatima danas nazivamo potomke onih Hrvata koji su se tada naselili na području današnjega Gradišća, u jugoistočnom dijelu Donje Austrije, u dijelovima zapadne Mađarske i južne Slovačke. Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi vrijeme prvih preseljavanja, prvi spomen o hrvatskim doseljenicima nalazimo u zbirci propisa Željezanskoga kotara iz 1515. godine. Danas na tim prostorima imaju status nacionalne manjine čime im je omogućeno da zadrže svoju kulturu i jezik. Gradišćanski Hrvati govore posebnim idiomom, jednim od oblika hrvatskoga jezika.
Pogledajte na multimedijskoj platformi Hrvatske radiotelevizije HRTi.hr na poveznici neki od priloga u emisijama Prizma, Manjinski mozaik ili Paralele posvećen nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj. Na istoj stranici možete poslušati i emisiju Multikultura koja se na Prvome programu Hrvatskoga radija već godinama bavi kulturom i identitetom nacionalnih manjina u Hrvatskoj.
U Rumunjskoj postoji sedam hrvatskih vrtića, pet osnovnih škola od 1. do 4. razreda te tri od 1. do 8. razreda i jedna gimnazija. Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske pomaže nastavu hrvatskoga jezika dostavom udžbenika i nastavnih pomagala, ali i upućivanjem jednoga učitelja hrvatske nastave. Na Sveučilištu u Bukureštu 1994. godine osnovan je Lektorat za hrvatski jezik koji je 2008. godine postao Katedra za hrvatski jezik i književnost. Nakon puno godina aktivnosti, ak. god. 2017./2018. na Sveučilištu „Zapad“ u Temišvaru otvoren je Lektorat za hrvatski jezik.
Razvrstajte zadane riječi prema pripadnosti određenom idiomu.
Pročitajte sljedeći ulomak iz teksta koji je napisala Marija Trdić, nastavnica hrvatskoga jezika koja radi s inojezičnim učenicima.
Zapažanja učiteljice o inojezičnom učeniku
D. i S. prošle su se godine doselili u Hrvatsku i upisali u prvi razred srednje škole. Da bi lakše pratili nastavu i uopće se snašli u novoj školskoj sredini, organizirana je pripremna nastava hrvatskoga kao inoga jezika u okviru dva školska sata tjedno. Komunikacija je u početku bila vrlo oskudna i otežana te se uglavnom sastojala od uporabe vizualnih predložaka ili različitih igara. Tijekom vremena učenici su postajali opušteniji i sigurniji. Često sam se i sama iznenadila kako su samo uspjeli brže naučiti neke izraze i riječi, zaboravivši pritom da se jezik najlakše uči kada si jednostavno prisiljen „progovoriti” da bi se snašao u novoj sredini i pronašao nove prijatelje. S obzirom na to da pripremna nastava nije bila jedini način usvajanja jezika, već je veliku ulogu imala i komunikacija s ostalim učenicima u razredu, bilo je potrebno stalno praćenje i provjeravanje napretka u usvajanju jezika. Smatrala sam da su D. i S. u tome trenutku bili na A1 razini poznavanja hrvatskoga kao stranoga jezika. Prilikom jednog razgovora učenici su mi sami rekli da im je vrlo teško pratiti nastavu i razumjeti riječi kada nastavnik govori brzo ili nerazgovijetno. Mogu prepoznati poznate riječi i osnovne fraze koje se odnose na neposrednu okolinu ili obitelj, ali nove riječi i izraze sugovornik treba polako izgovarati i ponoviti ih da bi ih razumjeli, a potom i usvojili.
(prema ulomku teksta iz zbornika radova Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika, AZOO, Zagreb, 2012.)
U tekstu nastavnica spominje da su učenici D. i S. bili na A1 razini poznavanja hrvatskoga kao stranog jezika. Pokušajte objasniti što to znači? Ako niste sigurni, pročitajte tekst koji slijedi, pa nakon čitanja odgovorite na to pitanje.
Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (kratica ZEROJ) ili na engleskome jeziku Common European Framework of Reference for Languages: Learning, Teaching, Assessment (kratica CEFRL ili samo CEF) dokument je koji je izradilo i 2001. godine objavilo Vijeće Europe zajedno s Udrugom jezičnih ispitnih centara u Europi (kratica ALTE) i Europskom udrugom za kvalitetne jezične usluge (kratica EAQU-ALS) u kojem se objašnjava što osobe koje uče jezik moraju naučiti kako bi mogle određeni jezik koristiti za komuniciranje, odnosno koja znanja i vještine moraju razviti da bi se njime uspješno mogle koristiti. Dakle, tim su dokumentom definirani stupnjevi jezične kompetencije koji omogućuju praćenje napredovanja učenika u određenoj fazi učenja i tijekom cijeloga života. Svaki od prihvaćenih stupnjeva pored oznake (A1, A2, B1, B2, C1, C2) ima i svoj naziv:
A — temeljni korisnik (engl. Basic User )
B — samostalni korisnik (engl. Independent User )
C — iskusni korisnik (engl. Proficient User )
Oznake stupnjeva su sljedeće:
A1 — pripremni stupanj (engl. Breakthrough)
A2 — temeljni stupanj (engl. Waystage)
B1 — razvojni stupanj (engl. Treshold)
B2 — samostalni stupanj (engl. Vantage)
C1 — napredni stupanj (engl. Effective Operational Proficiency)
C2 — vrsni stupanj (engl. Mastery)
Takav objektivan način opisivanja jezičnih kompetencija učenika različitih stranih jezika diljem Europe omogućuje međusobno priznavanje kvalifikacija stečenih u različitim obrazovnim situacijama, čime se olakšava slobodno kretanje ljudi unutar Europske unije.
Stoga povedite računa o svome stupnju poznavanja stranoga jezika ako tijekom školovanja planirate ići na međunarodnu razmjenu. Program međunarodne razmjene učenika srednjih škola postaje sve zanimljiviji i sve se više učenika odlučuje provesti jednu godinu na školovanju u stranoj zemlji. (Više o međunarodnoj suradnji škola i mobilnosti učenika možete pronaći na mrežnim stanicama Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za mobilnost i projekte Europske unije).
Pogledajte tablicu jezične kompetencije prema razinama ZEROJ-a u upitniku za učenike i razmislite kojim ste stupnjem stranoga jezika ovladali. Možete za primjer uzeti engleski jezik ili koji drugi strani jezik. Ako je vaše znanje veće od opisa na razini B2, to znači da strani jezik znate na najvišoj razini C1 ili C2 koja nije opisana u ovoj tablici.
Tablica stupnjeva jezične kompetencije prema ZEROJ-u
| STUPANJ | Čitanje | Slušanje | Pisanje |
Govorenje |
|---|---|---|---|---|
| B2 | Mogu brzo pregledati dugačke i složene tekstove i u njima pronaći bitne detalje. |
Mogu razumjeti većinu televizijskih vijesti i programa s trenutačnim događanjima. |
Mogu pisati jasne i detaljne opise, kao što su osvrti na filmove, knjige ili predstave. |
Mogu objasniti svoje stajalište o određenoj temi navodeći prednosti i nedostatke raznih mogućnosti. |
| B1 | Mogu prepoznati bitne pojedinosti u jednostavnim novinskim člancima o poznatim temama. |
Mogu razumjeti bitne dijelove radijskih vijesti i jednostavnije snimke o poznatim temama ako su izgovorene polagano i jasno. |
Mogu donekle detaljno pisati osobna pisma u kojima opisujem iskustva, osjećaje i događaje. |
Mogu se nepripremljeno uključiti u razgovor i izraziti osobna mišljenja te razmijeniti informacije o poznatim temama. |
| A2 | Mogu razumjeti pismo prijatelja u kojem izražava osobna mišljenja, iskustva i osjećaje. |
Ako se govornik potrudi govoriti jasno i polagano i izravno meni u jednostavnom svakodnevnom razgovoru, mogu ga razumjeti. |
Mogu pisati vrlo kratke, jednostavne opise događaja, prošlih aktivnosti i osobnih iskustava. |
Mogu ispričati priču ili opisati nešto navodeći jednostavan popis pojedinosti. |
| A1 | Mogu stvoriti ideju o sadržaju jednostavnih informativnih materijala i opisa, osobito ako postoji popratna slika. |
Mogu razumjeti pitanja i upute ako ljudi govore pažljivo i sporo te mogu slijediti kratke i jednostavne smjernice. |
Mogu napisati nekoliko riječi i fraza koje se odnose na mene, moju obitelj, mjesto u kojem živim i moju školu. |
Mogu postavljati jednostavna pitanja i odgovarati na njih te oblikovati i odgovarati na jednostavne tvrdnje o vrlo poznatim temama. |
Croaticum – Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik najstarija je i najveća ustanova na kojoj se poučava te znanstveno i stručno proučava i opisuje hrvatski kao ini jezik. Dio je Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Polaznici su Croaticuma studenti inozemnih sveučilišta koji dolaze na Sveučilište u Zagrebu u sklopu različitih programa studentskih mobilnosti, zatim potomci hrvatskih iseljenika, kao i osobe koje uče hrvatski jezik jer rade u Hrvatskoj ili su se doselile u Hrvatsku te osobe koje uče hrvatski iz brojnih drugih razloga.
Više o Croaticumu potraži na mrežnim stranicama.
Zaigrajte sljedeću igru i saznajte nešto više o nacionalnim manjinama koje žive u Republici Hrvatskoj i o njihovim matičnim državama.
U ovoj smo jedinici upoznali pojmove: materinski jezik, drugi jezik, hrvatski standardni jezik, službeni jezik, manjinski jezik. Naučili smo ih razlikovati na temelju njihovih osobina.
I za kraj pogledajte šaljivi video u kojem Zagrepčani govore o tome što misle da znače neke riječi iz dalmatinskih govora.
