U ovoj ćete jedinici osvijestiti važnost hrvatskoga standardnog jezika kao zajedničkoga službenog jezika u Republici Hrvatskoj. Kada bismo svi govorili svojim zavičajnim govorima, ne bismo se uvijek mogli sporazumjeti. U službenoj je komunikaciji razumijevanje iznimno važno, zato je bitno dobro naučiti standardni jezik.
Ana i Ivan povest će vas u šetnju zagrebačkim ulicama i trgovima. Oni nose imena znamenitih ljudi koji su sudjelovali u oblikovanju hrvatske pismenosti. Oni su književnici, jezikoslovci, novinari, političari, oni su velikani hrvatske riječi.
Je li vam koja od ovih povijesnih ličnosti bila nepoznata? Kada budete imali vremena ili, ako niste iz Zagreba, kada posjetite Zagreb, svakako otiđite u neku od ovih ulica ili na neki od ovih trgova i potražite ploču s nazivom ulice. Pročitajte što na njoj piše.
Evo nekoliko ploča s natpisima imena ulica i trgova.
Ispod imena Josipa Jurja Strossmayera piše da je bio đakovački biskup, utemeljitelj i mecena Akademije i Sveučilišta.
Znate li što znači riječ mecena? Ako niste sigurni što točno znači ta riječ, odgovor pokušajte naći u sljedećem zadatku. Značenje riječi uvijek možete provjeriti u nekom od rječnika hrvatskoga jezika.
Rječnike možete pronaći i na mrežnim stranicama: Školski rječnik hrvatskoga jezika i Hrvatski jezični portal.
Koja od ponuđenih riječi ima isto značenje kao riječ mecena?
Natpis na ploči naziva trga napisan je na hrvatskome standardnom jeziku koji je službeni jezik u Republici Hrvatskoj. Važno je imati jedan zajednički standardni jezik, najčešće na području jedne države, kako bismo mogli međusobno razmjenjivati informacije, kako bi društvo moglo napredovati i razvijati se. Svaki je standardni jezik propisan svojim normativnim priručnicima – pravopisom, gramatikom, normativnim rječnikom i pravogovornim priručnikom. Nažalost, u hrvatskome jeziku zasad još nemamo sustavno izrađen pravogovorni priručnik, ali naglaske možemo provjeriti u nekim drugim jezičnim priručnicima i na on line jezičnim portalima.
Bi li svi govornici hrvatskoga jezika razumjeli taj natpis da je napisan na nekome zavičajnom govoru? Obrazložite svoj odgovor.
Je li vam se ikada dogodilo da niste razumjeli nekoga tko je govorio svojim mjesnim govorom koji je drugačiji od vašega? Prisjetite se nekih situacija kada ste odlazili u druge krajeve Hrvatske na ljetni ili zimski odmor, na školske izlete, na školovanje u drugu županiju ili jednostavno u glavni grad Zagreb.
Sljedeći se zadatak odnosi upravo na razliku između zavičajnoga govora i hrvatskoga standardnoga jezika. Pokušajte ga riješiti.
Povežite rečenicu napisanu zavičajnim govorom s istom rečenicom u hrvatskome standardnom jeziku.
| U teću triba stavit uja, kapule i petrusimula. | |
| U šerpu treba metnut sos i mišat kašikom. | |
| V rajnglu treba deti bažula i špeka. |
U natpisu na ploči nalaze se dva naziva institucija – Akademija i Sveučilište.
Biskup Josip Juraj Strossmayer bio je utemeljitelj i mecena današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Glavni zadatci Akademije su da potiče i organizira znanstveni rad i zalaže se za primjenu postignutih rezultata, razvija umjetničku i kulturnu djelatnost i brine se o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj potvrđenosti u svijetu. Mnogi akademici sudjelovali su u oblikovanju hrvatskoga standardnog jezika. U njoj se čuvaju vrijedna djela vezana uz početke hrvatske pismenosti. Jeste li znali da se u njoj nalazi i originalna Bašćanska ploča?
Biskup Strossmayer osobito je pomagao razvoj znanosti. Tako je pomogao da 1861. godine Hrvatski sabor donese zakonsku osnovu za postojanje Sveučilišta u Zagrebu. Jedno hrvatsko sveučilište i nosi njegovo ime – Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Korelacija
Posjetite mrežnu stranicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i proučite što se sve vrijedno u njoj čuva.
Riješite sljedeću križaljku.
Proces standardizacije (izgradnje norme) pojedinoga jezika u vremenskome je smislu dug. Njega određuju jezični, povijesni i drugi društveni čimbenici. Proces normiranja, tj. oblikovanja standardnoga jezika, jezikoslovci su podijelili na deset stupnjeva razvoja. Otiđite na rubriku Za one koji žele znati više i saznajte o tome koje sve stupnjeve jezik mora proći kako bi došao do svoga standardnojezičnoga oblika.
Prilikom standardizacije nekoga jezika bitan je odabir organske osnovice (nekoga govora) na temelju koje će se izgraditi standardni jezik. Tako je prilikom nastajanja hrvatskoga standardnoga jezika važna odluka bila koja će se organska osnovica uzeti kao temelj s obzirom na vrlo bogatu pisanu (književnu) tradiciju hrvatskoga jezika. U drugoj polovini 19. stoljeća nastavlja se rad na standardizaciji hrvatskoga jezika u filološkim školama koje tada nastaju. Najveće nesuglasice nastaju između zagrebačke filološke škole koju je vodio Adolfo Veber Tkalčević i škole hrvatskih vukovaca na čelu s Tomom Maretićem. Pobijedila je koncepcija hrvatskih vukovaca koji su kao osnovicu za hrvatski standardni jezik odabrali novoštokavsko narječje. To je narječje prostorno bilo najraširenije i na govorima toga narječja bila su pisana brojna književna djela hrvatske književnosti.
Novoštokavski dijalekt je u svojim djelima zabilježio i srpski jezikoslovac i reformator srpskoga jezika, folklorist i skupljač narodnih umotvorina Vuk Stefanović Karadžić. Iako je riječ o sličnom dijalektu, hrvatski su i srpski jezik dva jezika i nikako se ne mogu izjednačiti i smatrati istim jezikom. Svaki od njih ima svoju jezičnu povijest i različit proces standardizacije.
Bez obzira na kojoj organskoj osnovici nastao, bitna osobina standardnoga jezika jest njegova neovisnost o toj osnovici kao i o bilo kojem drugom idiomu. To znači da se standardni jezik stječe učenjem, a ne rođenjem.
Norma je jedna od temeljnih osobina svakoga standardnog jezika jer standardni jezik može izvršavati svoju funkciju jedino ako se strogo i funkcionalno normira. Jezičnu normu čini skup pravila s pomoću kojih se izdvajaju (normiraju) jezične osobine. One se u određenoj zajednici smatraju poželjnim i uzornim, tj. određuju se oni jezični elementi koji se u sustavu određenoga jezika smatraju pravilnima i potrebnima u standardnom jeziku. Normiranje se provodi svjesno i sustavno s pomoću normativnih priručnika o kojima smo već govorili.
Opća se jezična norma sastoji od nekoliko norma jer obuhvaća jezik na svim njegovim razinama. Ovo su neke od njih:
Promotrite sljedeće slike i prisjetite se koja što prikazuje (Bašćansku ploču, Vinodolski zakon, Povaljsku listinu). Više o povijesnim dokumentima i ostalim izvorima pogledajte na mrežnoj stranici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Ustavom Republike Hrvatske (člankom 12.), kao temeljnim dokumentom prema kojem se moraju usklađivati svi ostali zakoni i propisi, propisano je da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
Početci standardizacije
Teško je sa sigurnošću utvrditi kada je točno počela svjesna standardizacija hrvatskoga jezika, ali zanimljiv je podatak koji se navodi u Izvješću Marina Temperice i začetcima standardizacije hrvatskoga jezika iz 17. stoljeća. Zasad se zna da je prvi poticaj svjesnoj standardizaciji potekao od Družbe Isusove, jer je isusovački duhovni učitelj i mentor Giulio Mancinelli naložio Dubrovčaninu i trgovcu Marinu Temperici da izradi izvještaj o mogućnostima da se izgradnjom zajedničkoga standardnog jezika unaprijedi obnova Katoličke Crkve. Dokazano je da između Temperičina izvještaja i pojavljivanja prve hrvatske gramatike, koja ujedno predstavlja i prvo nastojanje na standardizaciji hrvatskoga jezika s usmjerenjem prema štokavskoj osnovici, postoji izravna veza. Naime, Temperica je svoj izvještaj predao generalu isusovačkoga reda Claudiju Aquavivi, koji je u dogovoru s papom Klementom VIII. godine 1599. naložio Pažaninu Bartolu Kašiću da napiše prvu gramatiku hrvatskoga jezika (Rim, 1604). Temperičin je izvještaj pokrenuo redigiranje i tiskanje crkvenoslavenskih liturgijskih knjiga na glagoljici i ćirilici, pisanje i tiskanje pastoralnih i katehetskih priručnika, bogatu književnost koja je služila vjerskoj pouci.
Proces normiranja, tj. oblikovanja bilo kojega standardnoga jezika, jezikoslovci su podijelili u ovih deset faza:
Poslušajte što je o važnosti jezika rekao Wilhelm von Humboldt, njemački lingvist i političar, a posebnu pozornost obratite na riječi kojima s ljubavlju opisuju hrvatski jezik pjesnici Vladimir Nazor i Antun Gustav Matoš.
„Istinska je domovina zapravo jezik. On određuje čežnju za njom, pa udaljavanje od
domaćega uvijek najbrže ide preko jezika.” (Wilhelm von Humboldt, 1827.)
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.
Vladimir Nazor, 1942.
„Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prama prirodi, prama polju, gori,
šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića,
i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'.”
Antun Gustav Matoš, 1905.
Međunarodni dan materinskoga jezika
Opća je skupština UNESCO-a na svojem zasjedanju 1999. godine proglasila 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika s ciljem promicanja uporabe materinskih jezika i naglašavanja važnosti obrazovanja na materinskome jeziku.
U ovoj smo jedinici govorili o važnosti hrvatskoga standardnoga jezika kao službenoga jezika u Republici Hrvatskoj i o tome kako njime treba dobro ovladati.
Upoznali smo ove pojmove:
