Radioaktivnost
Za razornu i zastrašujuću snagu nuklearnog oružja svijet je saznao
6. kolovoza 1945. godine, kada je na japanski grad Hirošimu bačena atomska bomba imena Little Boy.
Nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilu dogodila se 1986. godine.
Tada se oslobodilo 400 puta više zračenja
od atomske bombe bačene na Hirošimu.
Od tada u tom gradu nema stanovnika.
Danas taj grad zovu Gradom duhova.
Nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. godine oslobodila je 400 puta više zračenja od atomske bombe bačene na Hirošimu. Budući da otada u tom gradu nema stanovnika, danas taj grad zovu Gradom duhova.
Nuklearnih eksplozija bilo je i prije.
ima ih i danas.
No, sve je više uporabe nuklearnih reakcija u raznim područjima svakodnevnog života.
Upotreba nuklearnih rekacija ima za cilj
poboljšanje čovjekova života, a ne uništenja.
Sve su to posljedice pojave koju nazivamo radioaktivnost.
Nuklearnih eksplozija bilo je i prije, ima ih i danas, no sve je više uporabe nuklearnih reakcija u raznim područjima svakodnevnog života s ciljem poboljšanja čovjekova života, a ne uništenja.
Sve su to posljedice pojave koju nazivamo radioaktivnost.
| 1896. Henri Becquerel | Istražuje već poznatu pojavu fluroscencije nekih minerala. Izlagao je različite minerale Sunčevoj svjetlosti, a zatim ih stavljao na fotografsku ploču zamotanu u fotografski papir. Primijetio je da uranove rude isijavaju zračenje koje djeluje na fotografsku ploču bez obzira na to jesu li prethodno bile izložene Sunčevoj svjetlosti. |
|---|---|
| 1898. Maria i Pierre Curie |
Spoznali su da je zračenje svojstvo urana. Maria Curie slično svojstvo, koje je nazvala radioaktivnost, otkriva i kod torija. Istraživanjem intenzivnog zračenja iz nekih uranovih minerala, uspijeva kemijskom analizom utvrditi dva nova elementa – polonij i radij. |
| 1899. Ernest Rutherford | Objavio je da se zračenje što ga ispušta uran sastoji od dvije vrste čestica, koje je nazvao α-zrakama i β-zrakama. |
| 1900. Paul Villard | Otkrio je treću vrstu zračenja ɣ– zrake. |
| 1934. Irene Curie i Frederic Joliot |
Otkrili su umjetnu radioaktivnost pokusom koji je dokazao da se “bombardiranjem” stabilne jezgre mogu proizvesti radioizotopi koji ne postoje u prirodi. |
| 1896. Henri Becquerel | Istražuje već poznatu pojavu fluroscencije nekih minerala. Izlagao je različite minerale Sunčevoj svjetlosti, a zatim ih stavljao na fotografsku ploču zamotanu u fotografski papir. Primijetio je da uranove rude isijavaju zračenje koje djeluje na fotografsku ploču bez obzira na to jesu li prethodno bile izložene Sunčevoj svjetlosti. |
|---|---|
| 1898. Maria i Pierre Curie |
Spoznali su da je zračenje svojstvo urana. Maria Curie slično svojstvo, koje je nazvala radioaktivnost, otkriva i kod torija. Istraživanjem intenzivnog zračenja iz nekih uranovih minerala, uspijeva kemijskom analizom utvrditi dva nova elementa – polonij i radij. |
| 1899. Ernest Rutherford | Objavio je da se zračenje što ga ispušta uran sastoji od dvije vrste čestica, koje je nazvao α-zrakama i β-zrakama. |
| 1900. Paul Villard | Otkrio je treću vrstu zračenja ɣ– zrake. |
| 1934. Irene Curie i Frederic Joliot |
Otkrili su umjetnu radioaktivnost pokusom koji je dokazao da se “bombardiranjem” stabilne jezgre mogu proizvesti radioizotopi koji ne postoje u prirodi. |
Služeći se stručnom literaturom i stručnim mrežnim stranicama proučite sadržaje vezane za radioaktivnost. Smjernice u samostalnom radu mogu vam biti sljedeća pitanja, za koja istražite objašnjenja i na temelju kojih pripremite odgovore.
1. Što je radiaktivnost?
2. Što su radionuklidi? Imaju li svi elementi takve izotope? Ima li elemenata koji nemaju stabilnih izotopa?
3. Koja je razlika između prirodne i umjetne radioaktivnosti?
4. Analizirajte prirodu i jačinu α, β i ɣ-zračenja.
5. Što je vrijeme poluraspada?
6. Kako se mijenjaju protonski i nukleonski broj elementa pri
emisiji α-zračenja, a kako pri emisiji β-zračenja? Ima li promjena pri emisiji ɣ-zračenja?
Unesite odgovore na pripadajuća mjesta.
Želite li pokušati ponovo?
Navedite najčešće prirodne i umjetne izvore radioaktivnog zračenja.
Odgovor:
Neki prirodni izvori radioaktivnog zračenja su; zemaljska, kozmička zračenja, materijali za gradnju, radioaktivni elementi u našem organizmu, dok su umjetni izvori radioaktivnog zračenja; nuklearna medicina, nuklearne elektrane i katastrofe.
Služeći se stručnom literaturom i stručnim mrežnim stranicama potražite odgovore na pitanja:
1) Kako se možemo zaštititi od zračenja i koje su posljedice zračenja?
2) Kako se primjenom izotopa ugljika-14 određuje starost arheoloških nalaza?
U razgovoru s nastavnikom i učenicima u razredu razmijenite svoje odgovore te donesite zaključke.
Zaključak
Otkrićem prirodne radioaktivnosti Henri Becquerel otvara novo, nuklearno doba u razvoju čovječanstva. Na tragu njegovih istraživanja, velik broj znanstvenika otkriva nove spoznaje o zračenjima i njihovom svojstvima. U 20. stoljeću dolazi do naglog razvoja niza znanstvenih disciplina – od nuklearne fizike i radiokemije, preko čestične fizike do biologije, astrofizike itd. Prikupljena znanja koristila su se i koriste se još uvijek u raznim područjima čovjekova života.
Usprskos tome što radioaktivnost za sobom potencijalno povlači i negativne posljedice, trebalo bi ju se koristiti za dobrobit čovječanstva, a ne njemu na štetu.