Pročitaj i usporedi tri elektronička pisma koja slijede.
Primjer 1.
Dragi nono Mavro,
lipo te pozdravjan i nadan se da si dobro. Piši mi ča ima novega u Kaštel Kambelovcu. Od prošle godine sanjam doći u posjet. Planiram studirati i naučiti bolje hrvatski jezik. Sad učin malo sa jedna učiteljica ovdi u Lubbock. Znaš možda di ima škola za to u Splitu? Učiteljica kaže da sam na level A2 gotov i da trebam na sljedeći level.
Hvala i grli te tvoj
Johnny
Primjer 2.
Dragi moj Johnny, srce nonotovo!
Evo, pitao san u jednoj školi gdje znan da stranci dolaze učiti hrvatski. Pročitaj moje pismo dolje i javi se slobodno gospođi Antić. Bit će joj drago. Reka san da se zoveš John i da si odrastao u Texasu, otac je iz Hrvatske, iz Kaštel Kambelovca, a majka Amerikanka. Moraš znati da je hrvatski jezik vrlo teško naučiti. Ima sedam padeža, tri roda i jako puno iznimaka od gramatičkih pravila. No, ako si kao tvoj nono, ići će to tebi lako!
Lijepo te pozdravljan i izljubi mater i ćaću!
Adio!
Primjer 3.
Poštovana profesorice Antić,
javljam Vam se u vezi s tečajem hrvatskoga jezika za strance koji organizirate u svojoj Školi stranih jezika Imperativ u Splitu. Volio bih da moj unuk John, koji je odrastao u Sjedinjenim Američkim Državama, dođe u Vašu školu tijekom ljetnih praznika učiti hrvatski jezik. Dosad je svladao stupanj A2. Molim Vas za više informacija o programima koje nudite kako bih svome unuku na vrijeme mogao poslati obavijesti. Također Vas molim za broj telefona na koji bi Vam se moj unuk mogao javiti.
Unaprijed zahvaljujem.
Srdačan pozdrav,
Mavro
Razmisli i za sebe odgovori na sljedeća pitanja:
Promotri sljedeće situacije i pročitaj razgovore sudionika. Odgovori na pitanja u nastavku.
UČITELJ: Jeste li razumjeli ono o čemu smo sad razgovarali? Možemo li prijeći na sljedeću aktivnost? Bit će to zanimljiva igra.
PRVI DJEČAK: Učitelju, molim Vas, objasnite nam još jednom što je standardni jezik.
DRUGI DJEČAK: Ja sam to razumio. Možemo li početi s igrom?
SLUŽBENICA: Izvolite svoj paket, gospodine! Samo budite oprezni. Na njemu piše da su unutra lomljivi predmeti.
KLIJENT: Hvala Vam lijepa, gospođo. Bit ću oprezan. Recite mi, molim Vas, trebam li se gdje potpisati?
PRVA DJEVOJKA: Fotkajte, cure, bit će goool za nas!
DRUGA DJEVOJKA: Stani! U ofsajdu si!
VRATARICA: Malo sutra gol! Taj ti šut skidam!
PREDSJEDNIK GRADSKE SKUPŠTINE: Sada je na redu zastupnik Josip Barić. Gospodine Bariću, izvolite. Vaših deset minuta za izlaganje.
ZASTUPNIK BARIĆ: Hvala lijepa, gospodine predsjedniče! Poštovane kolegice i kolege, dopustite mi da vas na početku pozdravim, a zatim i uputim repliku na izlaganje svojega prethodnika.
MAMA: Ajde, Mišek, hiti kocku!
KĆI: A ak' ne dobim dober broj?
SIN: Onda bum ja pobedil.
Razgovorni jezik
Jezik je sredstvo sporazumijevanja (komunikacije) među ljudima u raznim komunikacijskim situacijama (od majčina tepanja djetetu do držanja govora na dodjeli Nobelove nagrade).
Razlikujemo:
- govorenje u javnim, službenim situacijama (u školi, u pošti, u različitim državnim ustanovama, u medijima i sl.)
- govorenje u spontanim, neslužbenim situacijama (kod kuće, s prijateljima i sl.).
U javnoj se komunikaciji služimo hrvatskim standardnim jezikom, a u privatnoj uglavnom upotrebljavamo svoj zavičajni govor (govor koji smo stekli, koji nismo morali učiti) ili neki mjesni govor.
Razgovornim jezikom, koji je najčešće spoj nekog mjesnog govora i nekog žargona (npr. učeničkog govora, govora liječnika, političara i sl.), služimo se u svakodnevnoj komunikaciji s članovima obitelji i prijateljima. Razgovorni jezik nije normiran i usvaja se spontano.
Službeni je jezik u Republici Hrvatskoj hrvatski standardni jezik. To znači da se njime govori i piše u javnim ustanovama i u službenoj komunikaciji. Hrvatski standardni jezik opisan je u jezičnim priručnicima – gramatici, rječniku i pravopisu. (Svi ga trebamo učiti.)
Hrvatski standardni jezik službeni je jezik u Republici Hrvatskoj, a latinica je službeno pismo.
Pravopisna pravila i značenja riječi možeš istraživati i na internetu ako posjetiš stranice Hrvatskog pravopisa online (pravopis.hr) ili Hrvatskog jezičnog portala (hjp.znanje.hr).
Još jednom pažljivo pročitaj tri pisma u rubrici Na početku i pokušaj odgovoriti na pitanja koja slijede.
Koji je jezik Johnov otac Ivan najprije naučio?
Johnova je majka Amerikanka Alice. Ona ga je učila prve riječi. Kojim je jezikom John najprije progovorio?
Tko je Johna mogao naučiti govoriti hrvatskim jezikom?
Materinski jezik onaj je jezik kojim dijete najprije progovori i koji najčešće nauči od majke. Materinski se jezik usvaja spontano u obiteljskom okruženju.
Zamisli situaciju sličnu onoj opisanoj u tekstu elektroničkog pisma djeda Mavra unuku Johnu u rubrici Na početku, a zatim pokušaj odgovoriti na pitanja koja slijede:
Hrvati Ivan i Ana odselili su se u Sjedinjene Američke Države i ondje dobili sina Jakova. Jakov živi i odrasta u američkom gradu San Franciscu, ali se u njegovoj obitelji govori hrvatskim jezikom.
Drugi jezik osoba nauči u sredini u kojoj živi. To je najčešće službeni jezik te sredine.
Osobe koje se uspješno koriste i materinskim i drugim jezik nazivamo dvojezičnim (bilingvalnim) govornicima.
A nevem Ildiko. Én lakom Bellyeben Eszek közelében. Moji su roditelji podrijetlom Mađari. Od najranijeg djetinjstva, s roditeljima i bratom Arpadom, govorim mađarskim jezikom. Hrvatski sam jezik naučila u vrtiću i u školi. Moja učiteljica hrvatskog jezika u školi kaže da sam ja primjer dvojezične osobe.
Dopuni rečenice tako da tvrdnje u njima budu točne.
Istražimo
Istraži navedene mrežne poveznice (poveznica 1, poveznica 2, poveznica 3) na kojima možeš pročitati i saznati zanimljivosti o nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj, posebno o češkoj nacionalnoj manjini. Zatim odgovori na pitanja koja slijede.
Manjinskim jezikom govore pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (Mađari, Česi, Talijani, Srbi, Slovaci...).
U nekim su sredinama manjinski jezici živo sredstvo sporazumijevanja, a u nekima ih djeca uče pohađajući školu manjinskog jezika i kulture po tzv. modelu C.
U Republici Hrvatskoj službeni je jezik hrvatski standardni jezik. Njime se govori u javnoj komunikaciji, a uređen je gramatičkim i pravopisnim pravilima. U spontanoj komunikaciji služimo se razgovornim jezikom. Jezik kojim dijete najprije progovori naziva se materinski jezik. Ako se materinski jezik razlikuje od jezika sredine u kojoj dijete živi, ono će naučiti govoriti i drugi jezik. Manjinskim jezikom, uz službeni, govore pripadnici nacionalnih manjina.
