Pojmovnik

ASCII (American Standard Code for Information Interchange) je standardizirana tablica koja prikazuje kôdove znakova s tipkovnice.

$8$ bitova čini bajt ( $B$ ) koji smo već upoznali kao najmanju mjernu jedinicu.

Budući da računalo koristi samo dvije znamenke za zapisivanje podataka, kažemo da je to sustav s bazom $2$ i nazivamo ga binarni brojevni sustav (bi = dva).

Svaka nula i jedinica predstavlja bit $\left(b\right)$. Dakle, jedan bit može imati dva stanja: $0$ ili $1$. U računalu je sve zapisano bitovima, odnosno binarno. $8$ bitova čini bajt $\left(B\right)$, koji smo već upoznali kao najmanju mjernu jedinicu.

Mi, ljudi, upotrebljavamo $10$ znamenki  $(0$ – $9)$ i njima tvorimo bezbroj brojeva. Zato se naš sustav naziva dekadski brojevni sustav i ima bazu $10$. 

Dekodiranje je postupak suprotan kodiranju koji pretvara zapis iz jezika računala u nama razumljiv oblik. 

Za uređaje koji sve zapisuju brojevima kažemo da su digitalni. Među njima je i računalo, gdje se svi podaci pohranjuju i zapisuju pomoću binarnog sustava, odnosno bitova  $0$ i $1$. Svaki binarni zapis možemo pretvoriti u dekadski i obrnuto, kako bismo razumjeli što je računalo zapisalo, odnosno kako bi računalo razumjelo što smo mi napisali.

Svaki spremnik ima svoju veličinu koju nazivamo kapacitet spremnika. On određuje koliko najviše podataka spremnik može primiti.

Svaki znak na tipkovnici ima svoj izraz u obliku nula i jedinica koji nazivamo kôd.

Kodiranje je postupak pretvaranja zapisa iz nama razumljivog jezika u jezik računala. 

Podatci imaju svoju veličinu i zato pri pohranjivanju u spremnik zauzimaju određeni prostor. Tu veličinu koju podatci imaju nazivamo količina podataka.

To je udaljeno računalo koje sprema podatke u svoje spremnike.

Procesor je dio računala u središnjoj jedinici koji obrađuje podatke i pristigle naredbe.

Računalo je stroj kojemu je za rad potrebna električna energija. Čovjek pomoću računala izvodi četiri osnovne radnje – unos podataka, obradu podataka, prikaz rezultata i pohranu podataka.

Sve što radimo na računalu privremeno se pohranjuje u radni spremnik – RAM (Random Access Memory). Tek kada za unesene podatke odaberemo mjesto gdje ćemo ih pohraniti, te ih pohranimo u taj odabrani spremnik, oni su trajno pohranjeni (dok ih ne izbrišemo).

Svaka znamenka ima težinsku vrijednost. Označavamo ih počevši s desne strane. U dekadskome brojevnom sustavu svaka se sljedeća znamenka povećava za deset puta ( $1$, $10$, $100$, $1000$ itd.). U binarnome brojevnom sustavu svaka se sljedeća znamenka povećava za dva puta ( $1$, $2$, $4$, $8$, $16$, $32$, $64$, $128$ itd.).

Ulazne jedinice su one kojima unosimo podatke i naredbe u računalo, odnosno u središnju jedinicu.

USB (Universal Serial Bus) je standardna prijemosnica za spajanje vanjskih jedinica na računalo.