2.3. Izotopi, alfa- i beta-radioaktivni raspad

Uvod

Pozorno proučite sadržaj ove jedinice DOS-a i saznajte više informacija o izotopima te njihovom važnošću za kemiju kao i za druga područja. Ranije naučeno gradivo povežite s gradivom fizike.

Izotopi i izobari

Kemijski element čine nuklidi s jednakim protonskim brojem. Elementi mogu biti mononuklidni (oni koji imaju jedan stabilni izotop) i polinuklidni (oni koji imaju više stabilnih izotopa). Primjeri mononuklidnih elemenata su berilij, fluor, natrij i aluminij. Većinom su elementi polinuklidni.

U dijagramu vidimo da vodik, najjednostavniji element, ima tri izotopa: procij ([latex]^1_1\textrm{H}[/latex]), deuterij ([latex]^2_1\textrm{H}[/latex]) i tricij ([latex]^3_1\textrm{H}[/latex]). Među njima, procij i deuterij su stabilni, dok se tricij radioaktivno raspada. Dakle, vodik je primjer polinuklidnog elementa.

Helij ima čak šest izotopa, među kojima su stabilni [latex]^3_2\textrm{He}[/latex] i [latex]^4_2\textrm{He}[/latex].

Primijetimo da [latex]^3_2\textrm{He}[/latex] i [latex]^3_1\textrm{H}[/latex] imaju jednak nukleonski broj A. Oni imaju jednaku relativnu atomsku masu, ali različit broj protona, pa ih nazivamo izobarima.

Vrlo su važni izotopi ugljika. Taj element ima 7 poznatih izotopa, od kojih se 3 nalaze u prirodi, a ostali su priređeni umjetnim putem. Stabilni su [latex]^{12}_6\textrm{C}[/latex] i [latex]^{13}_6\textrm{C}[/latex]. Izotop [latex]^{14}_6\textrm{C}[/latex] je našao veliku primjenu u određivanju starosti arheoloških nalaza, o čemu će biti govora kasnije.

Prirodni kisik ima 3 izotopa, ali poznato ih je ukupno 7.

Za teže kemijske elemente karakteristično je da obično imaju puno izotopa. Najpoznatiji primjer je uranij, čiji je atomski broj 92. On ima čak 33 poznata izotopa, među kojima ni jedan nije stabilan. Najvažniji su [latex]^{232}_{92}\textrm{U}[/latex], [latex]^{233}_{92}\textrm{U}[/latex], [latex]^{234}_{92}\textrm{U}[/latex], [latex]^{236}_{92}\textrm{U}[/latex], a osobito [latex]^{235}_{92}\textrm{U}[/latex] i [latex]^{238}_{92}\textrm{U}[/latex]. Ta zadnja dva izotopa su primordijalni, tj. imaju dovoljno dugo vrijeme poluraspada da se nalaze u Zemljinoj kori od nastanka Zemlje. [latex]^{235}_{92}\textrm{U}[/latex] je glavni izvor energije u nuklearnim elektranama.

Proširite vidike

Fotografija prikazuje shemu modela atoma s crveno pobojanim protonima (imaju znak + ) i plavo obojanim neutronima (imaju točku na svojim kuglama).

Otkriće neutrona i sastav jezgre

Mjerenje atomske mase

Masena spektrometrija

Masena spektrometrija je skupni naziv za niz eksperimentalnih metoda kojima se određuju mase atoma, molekula, ali i njihovih fragmenata. Osnovni dijelovi svakog spektrometra masa je komora za ionizaciju, ubrzivač iona i analizator masa. Svaki od tih dijelova se može jako razlikovati ovisno o specifičnosti metode, tako da je pri odabiru eksperimentalnog postava izuzetno važno dobro poznavati funkciju i karakteristike svakog dijela spektrometra.

Proširite vidike

Fotografija prikazuje suvremeni spektrometar masa.

Princip određivanja atomskih masa elemenata

Radioaktivni raspad

Do radioaktivnoga raspada dolazi zbog nestabilnosti atomske jezgre. Neke su atomske jezgre prirodno nestabilne, a neke to mogu postati kad na njih djeluju čestice visoke energije. Radioaktivni raspad je pretvorba jedne atomske jezgre u drugu uz emitiranje ili α-čestica ili β-čestica ili γ-zračenja. Ta pretvorba, dakle, može biti α-raspad, β-raspad ili zahvat elektrona. Rjeđe se događaju raspadi emisijom jednog ili dva protona i neutrona, a jezgre veće mase mogu pri raspadu emitirati i ugljik 14C. 

Izotopi i raspadi

[latex]\alpha[/latex]-raspad

Pozorno pogledajte animaciju koja prikazuje proces α-radioaktivnog raspada atomske jezgre nuklida 218Po.

Alfa-raspad

[latex]\beta[/latex]-raspad

Problemski zadatak

Pozorno pogledajte animaciju koja prikazuje β-raspad atomske jezgre [latex]^{14}_6\textrm{C}[/latex]. Istražite stručnu literaturu i stručne mrežne stranice te pronađite odgovore na pitanja:

  1. Objanite glavne značajke β-raspada na primjeru β-raspada atomske jezgre [latex]^{14}_6\textrm{C}[/latex].
  2. Postoje dvije vrste beta-raspada: negativni β-raspsad i pozitivni β-raspad. Navedite glavne značajke obaju procesa te istaknite po čemu se razlikuju.

beta-raspad

Radom u skupini pripremite kraću prezentaciju na temu β-raspada. U izradi prezentacije koristite alat Prezi.

Proširite vidike

Fotografija prikazuje ekspolziju supernove.

Nukleosinteza

 

Upotreba izotopa

Znanstvenici su svjesni upotrebne vrijednosti izotopa praktički od njihovog otkrića. Danas se oni koriste vrlo široko, i to ne samo u znanosti, nego i u drugim poljima ljudske djelatnosti, kao što su medicina (liječenje raka, dijagnostika), industrija (nuklearne elektrane, kontrola procesa), sigurnosti (nadzorni uređaji), zaštiti okoliša itd. 

Ovdje ćemo navesti samo nekoliko zanimljivih primjena. 

Kinetički izotopni efekt

Radionuklidno obilježavanje

Određivanje starosti

Arheologija

 

Nakon smrti organizma količina [latex]^{12}_6\textrm{C}[/latex] u kosti ostaje konstantna, ali se [latex]^{14}_6\textrm{C}[/latex] raspada. Mjerenjem količine [latex]^{14}_6\textrm{C}[/latex]  u odnosu na [latex]^{12}_6\textrm{C}[/latex] u uzorku pokazuje koliko je vremena prošlo od uginuća (smrti) organizma. 

Na taj način se s vrlo velikom točnošću ([latex]\pm[/latex]30 godina) može utvrditi starost arheoloških nalaza. Metoda je primjenjiva na uzorke starosti do 60 000 godina. 

Paleontologija

Geokemija i astrokemija

U ovim disciplinama se koriste najrazličitiji izotopi za određivanje relativne i apsolutne starosti, a izbor metode obično ovisi o procjeni očekivane starosti. Uobičajeno je da se mjeri omjer količine radioaktivnog izotopa i nekog njegovog produkta raspada. Najčešće korištene metode su: 

  • Uranij-olovo metoda, kojom se određuje odnos 235U/207Pb ili 238U/206Pb.
  • Samarij-neodimij metoda, kojom se određuje odnos 147Sm/143Nd. 
  • Kalij-argon metoda, kojom se određuje odnos 40K/40Ar.
  • Rubidij-stroncij metoda, kojom se određuje odnos 87Rb/87Sr.
  • Uranij-torij metoda, kojom se određuje odnos 234U/230Th.

Te metode, u kombinaciji s drugim metodama, zaslužne su za to da danas znamo starost našeg planeta. Putem određivanja starosti meteorita poznata nam je i starost Sunčevog sustava.