2.4. Elektronska konfiguracija i periodni sustav elemenata

Periodičnost svojstava elemenata

Svojstva koja su periodično slična

Alkalijski metali vrlo burno reagiraju s vodom, a halogeni elementi su vrlo jaka oksidacijska sredstva. To jako dobro znamo, a to je bilo jasno i kemičarima XIX. stoljeća, kad su i smišljena ta imena, skupina elemenata. No, nisu to sva svojstva koja se periodično ponavljaju među elementima.

Elektronska konfiguracija (Reakcije alkalijskih metala s vodom.)

Na primjer, nacrtamo li u odnosu na atomski broj graf atomskih polumjera, ionizacijske energije ili elektronskog afiniteta, uočit ćemo vrlo jasnu periodičnost tih svojstava. Takva opažanja su kemičare XIX. stoljeća prirodno navodile na pokušaje sistematizacije elemenata prema sličnosti njihovih svojstava. 

Povijest periodnog sustava elemenata

Već je Antoine Laurent Lavoisier sastavio prvu tablicu tada poznatih 30 kemijskih "elemenata", koje je podijelio na metalne i nemetalne tvari, koje se tada dostupnim metodama nisu mogle razložiti na jednostavnije tvari. Ne treba nas čuditi da među tim "elementima" nalazimo i neke tvari za koje danas dobro znamo da su zapravo spojevi. 

No, prvu pravu klasifikaciju elemenata sličnih svojstava prema njihovim atomskim masama napravio je 1829. Johann Wolfgang Döbereiner. On je, naime, opazio pravilnost u razlikama atomskih masa nekih kemijski srodnih elemenata te ih je podijelio u trijade

Sljedeći značajan pomak je učinio John Alexander Reina Newlands, koji je 1865. poredao elemente prema rastućim atomskim masama u sedam vodoravnih nizova i uočio ponavljanje kemijskih svojstava kod svakog 8. elementa. Tako je, inspiriran glazbom, nastao Newlandov zakon oktava.  

Ipak, najveće zasluge za otkriće periodnog sustava elemenata pripadaju Dmitrij Ivanoviču Mendeljejevu, (1834. – 1907.). On je uočio da se svojstva elemenata periodički ponavljaju nakon određenog broja elemenata. Iz navedenog je zaključio je da niz tada treba prekinuti, a elemente sličnih fizikalnih i kemijskih svojstava staviti jedan ispod drugoga.

Suvremeni periodni sustav elemenata

Kvantnomehanička podloga periodičnosti

U poglavlju o kvantnomehaničkom opisu strukture atoma, puno smo naučili o elektronskom oblaku i njegovoj strukturi. No, ostavili smo ga praznog, a sad je došlo vrijeme i da ga popunimo. Vidjet ćemo da je to popunjavanje elektronskog oblaka zapravo fundamentalna podloga opažene periodičnosti svojstava kemijskih elemenata.

Elektronska konfiguracija – kako se popunjava elektronski oblak

Elektronska konfiguracija atoma je prikaz rasporeda elektrona po ljuskama i orbitalama. Ona se, kao i toliko toga što proizlazi iz kvantne mehanike, može prikazivati samo shematski.

Za atom vodika, nejjednostavniji atom, elektronsku konfiguraciju, u terminima kvantnih brojeva, zapisujemo ovako:

Orbitale se popunjavaju elektronima redom od orbitala niže prema orbitalama više energije, a energije elektrona u orbitalama su poredane kao na sljedećoj slici:

Ukupan broj elektrona u svim orbitalama nenabijenog atoma nekog elementa jednak je protonskom broju tog elementa. Orbitale se popunjavaju elektronima od niže prema višoj energiji, a redoslijed popunjavanja orbitala se može prikazati i shemom pravila dijagonala:

1. pravilo

Pri prikazu elektronske konfiguracije u skladu s pravilom dijagonala (prikaz s "kućicama i strelicama"), u svakoj ljusci se crtaju sve moguće orbitale, bez obzira na njihovu popunjenost. Elektronska konfiguracija se skraćeno može pisati pomoću elektronske konfiguracije prethodnog plemenitog plina.

Primjer: elektronska konfiguracija litija

Litij se nalazi u 2. periodi, u 1. skupini. Dakle, njegova elektronska konfiguracija je:

     2s1

3Li 1s2

ili, skraćeno:
3Li [He] 2s1

2. pravilo

Najprije se popunjava jedna vrsta orbitala.

Primjer: elektronska konfiguracija berilija

4Be [He] 2s2

3. pravilo

Istovrsne orbitale se popunjavaju tako da najveći mogući broj elektrona bude nesparen (Hundovo pravilo). Tada je energija atoma najmanja.

Primjer: elektronska konfiguracija dušika
7N [He] 2s2 2p3

Konfiguracija s 8 elektrona u valentnoj ljusci je popunjena. To je oktetna konfiguracija plemenitog plina.

Primjer: elektronska konfiguracija neona

10Ne [He] 2s2 2p6

4. pravilo

S obzirom na to da u valentnoj ljusci može biti najviše 8 elektrona, onda d-orbitale zadnje ljuske nije potrebno crtati.

5. pravilo

Iz dijagrama elektronskih energija po orbitalama proizlazi da se 4s orbitala popunjava prije 3d orbitala. Tada treba naznačiti 3d orbitale, jer više nisu u valentnoj ljusci.

Primjer: elektronska konfiguracija željeza

26Fe [Ar] 3d6 4s2

Smještaj elemenata u periodnom sustavu