Početci Troje
Najstariji ostatci Troje svjedoče o tisućljetnoj isprekidanoj naseljenosti lokacije koja je počela oko 3000 godina pr. Kr. Arheološka istraživanja ukazuju na 10 do 12 različitih slojeva grada, što znači da je grad uzastopce iznova građen i razaran. Lokacija grada vjerojatno je pažljivo odabrana obzirom da nadzire tjesnac Dardanele (Helespont). Vladari grada mogli su nadzirati sav trgovački promet, sudjelovati u trgovini i/ili naplaćivati prolaz. Oko 2500. g. pr. Kr. grad je proširen i okružen zidinama.
Najstariji ostatci Troje svjedoče da je naseljavanje počelo oko 3000 godina pr.Kr.
Područje je od tada bilo isprekidano naseljavano.
Arheološka istraživanja ukazuju na 10 do 12 različitih slojeva grada.
Slojevi znače da je grad uzastopce iznova građen i razaran.
Lokacija grada vjerojatno je pažljivo odabrana obzirom da nadzire tjesnac Dardanele (Helespont).
Vladari grada mogli su
- nadzirati sav trgovački promet,
- sudjelovati u trgovini i/ili
- naplaćivati prolaz.
Oko 2500. g. pr. Kr. grad je proširen i okružen zidinama.
Ilijada i Odiseja
Arheolozi nisu složni u tome je li Homerova Troja zapravo isto mjesto kao i današnja arheološka lokacija Troje. Arheološki iskopi pedesetak građevina i drugi nalazi na širem području ukazuju da je Troja bila značajan grad brončanoga doba. Pougljeni ostatci i nalazi kostiji u sloju VIIa ukazuju na to da se ratni sukob oko 1180. g. pr. Kr. vjerojatno dogodio. No, Homerov ep koji sadrži opise bogova i heroja teško može poslužiti kao povijesni izvor. Dijelovi možda odgovaraju određenim ratnim zbivanjima koja su tijekom vremena uvećana. Arheološki nalazi ukazuju da je Troja u to vrijeme mogla imati zidine do 9 metara visine i da je vjerojatno mogla izdržati određenu opsadu. No, opsade su u to vrijeme mogle trajati nekoliko mjeseci, ali sigurno ne deset godina kako opisuje Homer. Drugi nalazi napuklog kamenja ukazuju na to da je mogući razlog osvajanja zapravo potres koji je načeo zidine, a napadači su iskoristili pogodnu priliku.
Arheolozi nisu složni odgovara li današnja lokacija Troje mjestu Homerove Troje.
Istraženo je pedesetak građevina i drugih nalaza na širem području.
Arheološki iskopi ukazuju da je Troja bila značajan grad brončanoga doba.
U sloju VIIa nađeni su pougljeni ostatci i nalazi kostiji.
Prema tim nalazima ratni sukob o kojem piše Homer vjerojatno se dogodio, oko 1180. g. pr. Kr.
Homerov ep koji sadrži opise bogova i heroja teško može poslužiti kao povijesni izvor.
Dijelovi epa možda odgovaraju određenim ratnim zbivanjima koja su tijekom vremena uvećana.
Arheološki nalazi ukazuju da je Troja u to vrijeme mogla imati zidine do 9 metara visine.
S tako visokim zidinama grad je vjerojatno mogao izdržati određenu opsadu.
Opsade su u to vrijeme mogle trajati nekoliko mjeseci.
Smatra se da opsada Troje sigurno nije trajala deset godina kako opisuje Homer.
Drugi nalazi napuklog kamenja ukazuju da je mogući razlog osvajanja potres.
Mogućnost je da je potres načeo zidine, a napadači su iskoristili pogodnu priliku.
Trojanski rat
Povjesničar Mladen Tomorad u članku Uzroci rata između Grka i Trojanaca piše:
Sukob Grka i Trojanaca zbio se između 1193. i 1183. g. pr. Kr. Smatra se da je trojanski kraljević Paris oteo spartansku kraljicu Helenu koja je slovila kao najljepša među smrtnim ženama. Njezin muž Menelaj dobio je pomoć od brata, mikenskog kralja Agamemnona, te su oni zajedno s brojnom vojskom ahejskih kraljeva krenuli u rat protiv Troje. Objašnjavajući sukob Perzijanaca i Grka, povjesničar Herodot je u djelu Povijest pisao i o uzroku grčko–trojanskog rata.
Iz članka Uzroci rata između Grka i Trojanaca povjesničara Mladena Tomorada saznajemo:
Sukob Grka i Trojanaca zbio se između 1193. i 1183. g. pr. Kr.
Smatra se da je trojanski kraljević Paris oteo spartansku kraljicu Helenu.
Kraljica Helena je slovila kao najljepša među smrtnim ženama.
Kraljičin muž Menelaj dobio je pomoć od brata, mikenskog kralja Agamemnona.
Oni su zajedno s brojnom vojskom ahejskih kraljeva krenuli u rat protiv Troje.
Objašnjavajući sukob Perzijanaca i Grka, povjesničar Herodot je u djelu Povijest pisao i o uzroku grčko–trojanskog rata.
Ocijeni vjerojatnost da je ljubavna priča potakla veliki sukob. Koji su vjerojatniji razlozi grčkoga napada na Troju?
- Ocijeni vjerojatnost da je ljubavna priča potakla veliki sukob.
- Koji su vjerojatniji razlozi grčkoga napada na Troju?
Prema tradiciji rat je završio ratnom varkom u kojoj su Grci prevarili Trojance. Većinu svog brodovlja povukli su van pogleda glumeći povlačenje. Na obali su od drvenog brodskog materijala izgradili velikog konja kao dar bogovima. Trojanci su naivno uvukli konja u grad i slavodobitno proslavili. No, u unutrašnjosti konja skrivali su se najhrabriji grčki ratnici. Kriomice su izašli iz konja, otvorili gradska vrata i zametnuli borbu. Preostale grčke snage provalile su u grad i pobile branitelje.
Prema tradiciji rat je završio ratnom varkom u kojoj su Grci prevarili Trojance.
Grci su većinu svog brodovlja povukli van pogleda glumeći povlačenje.
Na obali su od drvenog brodskog materijala Grci izgradili velikog konja kao dar bogovima.
Trojanci su naivno uvukli konja u grad i slavodobitno proslavili.
U unutrašnjosti konja skrivali su se najhrabriji grčki ratnici. Kriomice su izašli iz konja, otvorili gradska vrata i zametnuli borbu.
Preostale grčke snage provalile su u grad i pobile branitelje.
Istraži kakvu su ulogu u ratu imali Paris, Ahilej i Odisej.
Pjesnik Vergilije je u Eneidi zapisao Timeo Danaos et dona ferentes. Prevedi misao s latanskoga jezika i istraži u kojim se situacijama ta izreka danas koristi.
- Istraži kakvu su ulogu u ratu imali Paris, Ahilej i Odisej.
Potraga za Trojom
Lokacija opisana u Homerovoj Ilijadi stoljećima je bila mamac brojnim istraživačima. Uz lokaciju na brežuljku Hisarliku, gdje se i danas vrše iskapanja, predlagane su brojne lokacije pa čak u Engleskoj, Pergamu, Skandinaviji i Hercegovini. Već u 16. i 17. stoljeću vršena su iskapanja na više lokacija na turskom poluotoku Biga (antički naziv Troás). Britanski diplomat Frank Calvert je 1866. godine objavio rad u kojem je identificirao brežuljak Novi Ilijum (sada Hisarlik) kao vjerojatnu lokaciju Troje. Na njegov poziv bogati njemački trgovac Heinrich Schliemann započeo je iskapanja 1870. godine. Svoje je nalaze predstavio javnosti, a značajni dio pokretnih nalaza prodao je berlinskim muzejima. Tijekom 20. stoljeća značajan doprinos istraživanju i iskapanju Troje dali su arheolozi Carl Blegen i Manfred Korfmann.
Lokacija opisana u Homerovoj Ilijadi stoljećima je bila mamac brojnim istraživačima.
Na brežuljku Hisarliku, prvom nalazištu i danas vrše iskapanja.
Uz Hisarlik predlagane su brojne lokacije pa čak u Engleskoj, Pergamu, Skandinaviji i Hercegovini.
Već u 16. i 17. stoljeću vršena su iskapanja na više lokacija na turskom poluotoku Biga (antički naziv Troás).
Britanski diplomat Frank Calvert je 1866. godine objavio rad u kojem je identificirao brežuljak Novi Ilijum (sada Hisarlik) kao vjerojatnu lokaciju Troje.
Na Calvertov poziv bogati njemački trgovac Heinrich Schliemann započeo je iskapanja 1870. godine. Schillemann je nalaze predstavio javnosti, a značajni dio pokretnih nalaza prodao je berlinskim muzejima.
Tijekom 20. stoljeća značajan doprinos istraživanju i iskapanju Troje dali su arheolozi Carl Blegen i Manfred Korfmann.
Helena Marković u članku Trojanski rat opisuje Schliemannovo istraživanje:
Schliemann je pokušao dokazati da je Troja II zapravo Troja iz Ilijade prezentirajući njegov prvi, i najkontroverzniji, nalaz blaga kojega je nazvao „Prijamovo blago". Danas se općenito smatra kako je Prijamova Troja sloj Vila. „Prijamovo blago" sastoji se od brončanih pladnjeva i kotlova koji su iznutra ispunjeni zlatnim, srebrnim i brončanim peharima, zlatne „zjedlice za umak", vaza, 13 brončanih vršaka koplja. Najljepši dio blaga, nazvan još i „Helenin nakit", sastoji se od dekorativnih predmeta: zlatnih narukvica, ukrasa za kosu, četiri naušnice, dvije veličanstvene zlatne dijademe (jedna je izrađena od 16,000 sićušnih komada zlata). Schliemann je čak fotografirao svoju suprugu - Sophie Schliemann ukrašenu „Heleninim nakitom" što je rezultiralo jednom od najpoznatijih fotografija 19. stoljeća (Wood, 1998: 56-59). Osim samih nalaza Schliemannova iskapanja na Hisarliku ostala su zapamćena i po svojoj destruktivnoj naravi. Iako ga je njegov kolega Britanac Frank Calvert savjetovao da pri iskapanjima lokaliteta koriste mrežu malih rovova umjesto velikih platformi, Schliemann je odlučio iskopati velike rovove kroz humak, izbacujući stotine tona zemlje i kamenja pri čemu je uništio ranije strukture koje su mu „smetale".
Iz članka Trojanski rat saznajemo kako Helena Marković opisuje Schliemannovo istraživanje:
Schliemann je pokušao dokazati da je Troja II zapravo Troja iz Ilijade.
On je svoju tvrdnju temeljio na nalazu blaga kojega je nazvao „Prijamovo blago".
To je bio njegov prvi i prezentirajući najkontroverzniji nalaz.
Danas se općenito smatra kako je Prijamova Troja sloj Vila.
„Prijamovo blago" sastoji se od brončanih pladnjeva i kotlova koji su ispunjeni vrijednostima:
- zlatni, srebrni i brončani pehari,
- zlatne „zjedlice za umak", vaza,
- 13 brončanih vršaka koplja.
Najljepši dio blaga, nazvan još i „Helenin nakit".
"Helenin nakit" se sastoji od dekorativnih predmeta:
- zlatne narukvice,
- ukrasi za kosu,
- četiri naušnice,
- dvije veličanstvene zlatne dijademe (jedna je izrađena od 16,000 sićušnih komada zlata).
Schliemann je čak fotografirao svoju suprugu - Sophie Schliemann ukrašenu „Heleninim nakitom". Tako je nastala jedna od najpoznatijih fotografija 19. stoljeća (Wood, 1998: 56-59).
Schliemannova iskapanja na Hisarliku ostala su zapamćena i po svojoj destruktivnoj naravi.
Schllimann nije poslušao savjet svog kolege Britanaca Franka Calverta o načinu iskapanja lokaliteta.
Clavert je savjetovao da pri iskapanjima koriste mrežu malih rovova umjesto velikih platformi.
Schliemann je odlučio iskopati velike rovove kroz humak, izbacujući stotine tona zemlje i kamenja.
Takvim načinom iskapanja Schllimann je uništio ranije strukture koje su mu „smetale".
Ocijeni Schliemannovo ponašanje.
Datiranje slojeva Troje prema Manfredu Korfmanu (2003.).
3001.g.pr.Kr. Troja 0 ostatci stariji od 3000. g. pr. Kr.
2920. — 2550.g. pr. Kr. Troja I dvadesetak kuća omeđenih zidom (oko 90 m promjera) s obrambenim tornjevima i ulazima
2550. — 2250.g. pr. Kr. Troja II dvostruko povećanje veličine grada s donjim i gornjim gradom (Schliemannovo iskapanje)
2250. — 2100.g. pr. Kr. Troja III ponovna gradnja i proširenje
2100. — 1900.g. pr. Kr. Troja IV ponovna gradnja i proširenje
1900. — 1700.g. pr. Kr. Troja V ponovna gradnja i proširenje
1700. — 1300.g. pr. Kr. Troja VI veličina grada ukazuje da je mogao imati između 5000-10 000 stanovnika
1300. — 1190.g. pr. Kr. Troja VIIa vjerojatno uništena u potresu oko 1250. g. pr. Kr. i brzo ponovno izgrađena; najvjerojatniji kandidat za Homerovu Troju
1190. — 1120.g. pr. Kr. Troja VIIb 1
1120. — 1020.g. pr. Kr. Troja VIIb 2
1020. — 950.g. pr. Kr. Troja VIIb 3 mračno doba Grčke
750. — 85.g. pr. Kr. Troja VIII klasična i helenistička Troja
85. g. pr. Kr. – 450. g. Troja IX rimska Troja (Ilium Novum)
Turska vlada osnovala je 1996. godine Povijesni nacionalni park Troja, a 1998. Troja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Turska vlada osnovala je 1996. godine Povijesni nacionalni park Troja.
1998. Troja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.