2.8. Aktivnost za samostalno učenje – Spektroskopija u praćenju kemijskih i fizikalnih procesa

Uvod

Što je in-situ spektroskopija?

Spektroskopija je u biti metoda kojom mjerimo omjer intenziteta propuštene (I) i upadne (I0) svjetlosti u ovisnosti o valnoj duljini (ili frekvenciji ili valnom broju):

[latex]T(\lambda )=\dfrac{I(\lambda )}{I_0(\lambda )}[/latex]

gdje je T transmitancija, a λ valna duljina svjetlosti.

Zračenje točno određenih valnih duljina uzorak apsorbira, pa dobivamo karakterističan spektar:

Primjer - termička razgradnja borazana

Borazan ima formulu NH3BH3 i taj spoj se intenzivno proučava kao potencijalno efikasan sustav za kemijsku pohranu vodika.

On otpušta prvi ekvivalent vodika pri 105 °C, a drugi pri oko 150 °C. IR spektroskopijom je praćena ta termička razgradnja s tehnološki ključnim dehidrogeniranjem. Prikazujemo rezultate tog in situ praćenja, u kojem je perturbacijska koordinata temperatura.

Iz snimljenih spektara sad možemo izdvojiti zanimljive vrpce pa prikazati njihove odreske pri konstantnim valnim brojevima, slično kao što odreskom geografske karte dobivamo odrezak reljefa. Slika koju dobivamo je ovisnost intenziteta pri određenom valnom broju o temperaturi:

Pitanja i prijedlozi

  • Istražite neki primjer primjene in-situ spektroskopije.
    Opišite koja je spektroskopska metoda primijenjena za praćenje procesa i zašto je odabrana upravo ta metoda. Koji su podatci o sustavu dobiveni tom metodom? Kako je in-situ praćenje procesa pridonijelo rješavanju centralnog problema?

  • Predložite kako biste primijenili in-situ spektroskopska mjerenja na rješavanje nekog problema o kojem ste učili u prethodnim poglavljima.

  • O kojim bi kriterijima trebalo voditi računa pri odabiru podesne metode za in situ praćenje fizikalnih i kemijskih procesa?