Akuzativ je četvrti padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja Koga? (za živo) i Što? (za neživo).
Označavamo ga kraticom A ili ak.
Animirani film vrsta je filma u kojem se prikazuje crtež ili predmet u pokretu. Animirani film je audiovizualna umjetnost (slika + zvuk). Animirati (lat. animare) znači oživiti neživo, pokrenuti ono što se samo po sebi ne kreće i dati mu dušu.
Crtače koji stvaraju crteže nazivamo animatori. Animatori oživljavaju crteže ili predmete koji se snimaju sličica po sličica ili kvadrat po kvadrat, što je bitno obilježje animiranoga filma.
Bajka je prozna književna vrsta (pripada epici) u kojoj se isprepleće čudesno i zbiljsko, a radnja se odvija među natprirodnim i čudesnim bićima, stvarima i pojavama.
Basna je kraća priča u prozi ili stihu, često je šaljiva ili poučna. Likovi su najčešće životinje koje su nerijetko nositelji dobrih ili loših ljudskih osobina.
Časopis je tiskani medij koji obrađuje sadržaje nekog užeg područja, primjerice kulture, sporta, znanosti, politike, umjetnosti ili je namijenjen užem krugu čitatelja (dječji, ženski, automobilistički, vrtlarski, nautičarski). Sadržaji su u časopisima popraćeni bogatim slikovnim materijalom.
Čestice ili riječce nepromjenjiva su vrsta riječi. Čestice služe za oblikovanje rečenica, isticanje, potvrđivanje i nijekanje.
Najčešće su čestice da, ne, zar, li, baš, god.
Dativ je treći od sedam padeža u hrvatskome jeziku. Odgovara na pitanja Komu? (za živo) i Čemu? (za neživo).
Bilježi se kraticama D ili dat.
Didaskalija je uputa glumcu ili redatelju o tome što se na pozornici radi, s kojim se osjećajima i raspoloženjima tekst govori i sl. U didaskalijama može biti opisana i scena, navedeni potrebni rekviziti te naznačene promjene mjesta i vremena radnje.
Didaskalije su često u zagradama i većinom su naznačene ukošenim slovima.
Dijalog je razgovor dvaju ili više likova u djelu. Označen je posebnim znakovima – crticama ili navodnicima.
Dijalog je razgovor dvaju li više likova na pozornici.
Monolog predstavlja govor jednoga lika na pozornici koji iznosi svoje misli, osjećaje, stavove, dvojbe i sl. Na taj ih način dijeli s gledateljima.
Dječji roman opširna je pripovjedna vrsta dječje književnosti u kojem su glavni likovi djeca.
Ima uzbudljivu i napetu priču te je namijenjen djeci.
Dramatizacija je prilagodba književnog teksta, obično pripovjednoga, ali i dramskoga, za potrebe kazališne izvedbe te filmske ili televizijske ekranizacije. Uglavnom proširuje dijalog i monolog i na one dionice teksta koje su čitatelju posredovane glasom pripovjedača, zbog čega ih publika ne bi mogla doživjeti.
Dramski tekst namijenjen je izvođenju na pozornici. Razlikuje se od drugih vrsta tekstova u tome što je podijeljen po ulogama. Dramski se tekst sastoji od dijaloga, monologa i didaskalija.
Drugi jezik osoba nauči u sredini u kojoj živi. To je najčešće službeni jezik te sredine.
Osobe koje se uspješno koriste i materinskim i drugim jezik nazivamo dvojezičnim (bilingvalnim) govornicima.
Enciklopedija je pisano djelo u kojem se abecednim (ili drugim) slijedom sustavno obrađuju činjenice i spoznaje o sveukupnom ljudskom znanju.
Enciklopedije dijelimo u dvije skupine.
Epiteti su ukrasni pridjevi, pridjevi koji s imenicom na koju se odnose stvaraju življu, potpuniju i jasniju sliku. Svaki je epitet pridjev, no nije svaki pridjev epitet.
Elektroničko pismo ili e-poruka (engl. e-mail) piše se vrlo slično pismu koje se šalje u omotnici. Najvažnije je da ono što pišemo bude razumljivo i jasno.
Futur prvi je složeno glagolsko vrijeme koje se sastoji od infinitiva i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti.
Genitiv je drugi od sedam padeža u hrvatskome jeziku. Odgovara na pitanja Koga? (za živo) i Čega? (za neživo), a ovisi o drugim riječima u rečenici.
Bilježi se kraticama G ili gen.
Glagoli su riječi koje izriču radnju, stanje i zbivanje. Glagoli se mijenjaju po glagolskim licima (1., 2. i 3. lice) i broju (jednina i množina). Glagolima izričemo prošle, sadašnje i buduće radnje.
Stoga po značenju razlikujemo glagole radnje, glagole stanja i glagole zbivanja.
Glagolski pridjev radni jednostavan je glagolski oblik koji služi za tvorbu složenih glagolskih oblika.
Glagolski pridjev radni tvorimo od infinitivne osnove dodavanjem nastavaka -o, -la, -lo; -li, -le, -la.
Glasovne promjene su promjene glasova koje se provode radi lakšeg izgovora.
Do glasovne promjene dolazi unutar osnove imenica.
U sklonidbi imenica pojavljuju se različite glasovne promjene - sibilarizacija, palatalizacija, nepostojani a, jotacija i kraćenje ije u je/e.
Pridjevi koji nisu pripadali ni jednoj skupini zapravo su podvrsta opisnih pridjeva. Odgovaraju na pitanje od čega je što. To su gradivni pridjevi jer označuju od čega je što načinjeno ili građeno.
Himna je svečana pjesma koja najčešće slavi narod, državu, grad ili kakvu važnu osobu te ističe osobine onoga komu je ili čemu posvećena.
Hrvatski standardni jezik propisani je oblik jezika. Propisan je u rječniku, pravopisu i gramatici.
Igrane filmove razlikujemo prema vrsti ili žanru.
Najčešće su filmske vrste ili žanrovi:
Igrokaz je dramsko djelo namijenjeno djeci.
Složenost radnje u igrokazu ovisi o tome kojoj je dobnoj skupini djece namijenjen. U dječjim se igrokazima često uz glumu pjeva i pleše. S obzirom na način izvođenja igrokazi mogu biti lutkarski, kazališni ili televizijski.
Imenice su promjenjive riječi koje se mijenjaju po padežima, imaju rod i broj te imenuju bića, stvari i pojave.
Infinitiv je osnovni glagolski oblik kojim izričemo glagolsku radnju.
Infinitiv je neodređeni glagolski oblik koji završava nastavcima -ti ili -ći.
Glagolima u infinitivu ne možemo odrediti glagolsko lice/osobu (1., 2., 3.), broj (jednina, množina) ni glagolsko vrijeme (sadašnjost, prošlost, budućnost).
Infinitivna osnova glagolska je osnova koju dobijemo odvajanjem infinitivnoga nastavka (-ti ili -ći).
Infinitivna osnova služi za tvorbu jednostavnih glagolskih oblika.
Informativni (obavijesni) tekstovi prenose i razjašnjavaju informacije (obavijesti) o određenoj temi.
Razlikujemo dvije skupine informativnih tekstova.
Obje vrste informativnih tekstova imaju zajednička obilježja, ali različitu svrhu.
Instrumental je sedmi padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja (S) kim? (za živo) i (S) čim(e)? (za neživo).
Kratica za instrumental je I ili inst.
U izvješću se zapravo vijest dopunjuje većim brojem podataka o tome kako i zašto se nešto zbilo ili dodatnim informacijama o sudionicima događaja ili kakvoj drugoj važnoj pojedinosti.
Struktura izvješća slobodnija je od strukture vijesti jer se činjenice stavljaju u kontekst, obrađuju i tumače te se do njih dolazi i istraživanjem. Pritom autor izvješća ne smije davati svoj komentar.
Jednorječna imena kontinenata, država, gradova i naseljenih mjesta pišemo velikim početnim slovom.
Jotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem jednog suglasnika s glasom j nastaje novi suglasnik.
Kad se glasovi k, g, h, c, t, d, s, z, l, n nađu ispred j, zamjenjuju se glasovima č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj.
Kad se p, b, m, v i f nađu ispred j, zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj.
Riječ kazalište ili teatar ima tri osnovna značenja.
U kazalištu se izvode kazališne predstave tako što glumci glume neposredno pred svojim gledateljima. Za kazalište su, dakle, i kazališnu umjetnost podjednako važni izvođači kazališnih predstava kao i gledatelji.
Književnik/književnica je osoba koja piše književna djela. Književnike nazivamo i autorima, piscima ili spisateljima, a književnice autoricama ili spisateljicama. Ako pišu pjesme, nazivamo ih pjesnicima i pjesnikinjama.
Književni lik bitna je sastavnica pripovjednog književnog djela. On, poput ljudi u stvarnom životu, živi, radi, osjeća i misli, jednom riječju – on djeluje. Svako je njegovo djelovanje motivirano.
Književnost se dijeli na književne rodove - liriku, epiku i dramu. Svaki književni rod ima svoje vrste, primjerice lirika (lirsku pjesmu), epika (roman, pripovijetku, bajku, basnu, kratku priču...), drama (igrokaz, komediju, tragediju...).
Književnost je duhovno stvaranje riječima, tj. jezikom. Stoga književnost nazivamo umjetnost riječi. Stvarati književna djela znači umjetnički oblikovati svoje misli riječima. Književnost se ostvaruje kao pjesnički (poetski), prozni i dramski iskaz u različitim oblicima književnih djela koje svrstavamo u književne rodove i vrste.
Komentar kao novinska vrsta znači tekst u kojem autor iznosi vlastito mišljenje o nekom događaju i pojavi.
Kraćenje ije u je/e glasovna je promjena u kojoj se skraćuje slog, odnosno ije se zamjenjuje glasovima je ili glasom e.
Kratka priča kraće je pripovjedno djelo s jednim zapletom, malenim brojem likova i jednim događajem koji se događa u kratkom vremenu.
Leksikon je informativni priručnik u kojem se najčešće po abecedi donosi pregled ljudskog znanja. Opći leksikon donosi pregled ukupnoga ljudskog znanja, a u stručnom leksikonu se daje pregled znanja iz nekog područja. Osim enciklopedijskih (stvarnih) podataka u vezi s pojmovima (riječima) i imenima, leksikon može djelomice (npr. samo terminologija) ili pak iscrpno prikazati i rječničko blago (leksik) nekog jezika. Leksikoni koji iscrpno prikazuju rječničko blago se nazivaju enciklopedijskim rječnicima. Po obuhvatu građe leksikon može biti nacionalni ili međunarodni. Od enciklopedije se razlikuje po kraćim i strožim definicijama i po tome što pruža osnovne podatke.
Lirska dijalektna pjesma pjesma je napisana na jednome od hrvatskih narječja – štokavskom, kajkavskom ili čakavskom narječju.
Vrsta lirske pjesme u kojoj pjesnik iznosi svoju ljubav prema domovini, zavičaju ili rodnome kraju naziva se lirska domoljubna pjesma.
Lirsku pjesmu koja govori o prirodi, odnosno donosi slike iz pejzaža ili krajolika te pjesnikov doživljaj prirode i osjećaje koje u njemu izaziva nazivamo lirskom pejzažnom pjesmom.
Lirska pjesma književna je vrsta pisana u stihovima.
Lirske pjesme pisane su vezanim (rimovanim) ili slobodnim stihom.
Izriču pjesnikov osobni, unutarnji doživljaj i raspoloženje, imaju sažet jezični izraz (nisu duge), osjećajne su, ritmične i slikovite.
Lokativ je šesti padež u hrvatskome jeziku.
Odgovara na padežna pitanja (O) kome? (za živo) i (O) čemu? (za neživo).
Kratica za lokativ je L ili lok.
Manjinskim jezikom govore pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (Mađari, Česi, Talijani, Srbi, Slovaci...).
U nekim su sredinama manjinski jezici živo sredstvo sporazumijevanja, a u nekima ih djeca uče pohađajući školu manjinskog jezika i kulture po tzv. modelu C.
Materinski jezik onaj je jezik kojim dijete najprije progovori i koji najčešće nauči od majke. Materinski se jezik usvaja spontano u obiteljskom okruženju.
U hrvatskome jeziku postoje tri narječja – čakavsko, štokavsko i kajkavsko. Nazivi za ta tri narječja potječu od upitnih riječi ča, kaj i što.
Naslov se najčešće nalazi iznad sadržaja članka. Najistaknutiji je redak koji sadrži glavnu informaciju te naznačuje o čemu je u članku riječ.
Neodređeni pridjev odgovara na pitanje kakav. Izriče svojstva i osobine nepoznatih, neodređenih osoba, stvari i pojava. Primjerice, Vjetar je snažan.
Nepostojani glas a ili nepostojano a glasovna je promjena u kojoj se samoglasnik a u nekim riječima i oblicima gubi, a opet se u drugim oblicima istih riječi pojavljuje.
Nepromjenjive riječi su one koje ne mijenjaju svoj oblik. Na njihov oblik ne utječu ostale riječi u rečenici ni mjesto na kojemu se nalaze. Ne mijenja im se ni značenje.
Nepromjenjive su vrste riječi prilozi, prijedlozi, veznici, usklici i čestice.
Novine su vrsta masovnoga tiskanoga medija u obliku listova bez korica. Mogu izlaziti svakodnevno, tjedno ili mjesečno. Donose vijesti o važnim događajima, upućene su javnosti i govore o aktualnim zbivanjima u zemlji i svijetu.
Novinski članak obuhvaća najčešće nekoliko različitih dijelova.
Obavijest je govorni ili pisani podatak u obliku prikladnome za objavu, slanje i čuvanje. Ona najčešće najavljuje kakav događaj. Treba biti kratka i jasna. Uglavnom odgovara na pitanja tko, što, gdje, kada i zašto.
Komentar obvezno iznosi autorovo gledište u odnosu na zadanu temu. Za razliku od ostalih novinskih vrsta komentar je subjektivan.
Autor teksta mora objasniti svoje tvrdnje i mišljenja. Dobar komentar tumači utjecaj događaja ili pojave na društvenu zajednicu.
Jezik komentara je složen, a rječnik bogat i raznovrstan.
Komentar također mora biti aktualan - govoriti o temi koja je povezana sa sadašnjošću.
Opišemo li nekog ili nešto točno, detaljno, bez slikovitosti, nastaje objektivni opis.
U objektivnom opisu prikazujemo osobu ili stvar stvarno, bez iznošenja vlastitoga dojma, osjećaja, mišljenja ili stava.
Objektivni opis sadrži činjenice i točne pojedinosti, a autor ne iznosi svoj stav, mišljenje ni osjećaje.
Subjektivni opis donosi na slikovit način autorov stav, mišljenje i osjećaje prema opisanoj osobi.
Određeni pridjev odgovara na pitanje koji. Izriče osobine i svojstva poznatih, određenih bića, stvari i pojava. Primjerice, Snažni vjetar raspršio je oblake podno Motovuna.
Opća je imenica ime koje je zajedničko svim bićima, stvarima i pojavama iste vrste (npr. baka, stol, oblak).
Opće imenice pišu se malim početnim slovom. Ako opća imenica stoji na početku rečenice, piše se velikim početnim slovom.
Opisivanje je slikanje riječima. Opis je usmeni ili pisani prikaz pojedinosti koje opažamo osjetilom vida, sluha, njuha, okusa ili dodira. Opisivati možemo osobu, predmet ili prostor. Opisivanjem nastaje objektivni i subjektivni opis.
Pridjeve dijelimo na opisne i posvojne.
Opisni pridjevi izriču različite osobine i svojstva bića, stvari i pojava (npr. omiljeni, žuti, novom, raznovrsnu).
Opisivanje osobe je prikazivanje njezina izgleda i pojedinosti koje je čine posebnom. Takav opis zovemo opis osobe.
Kad književnici opisuju likove u književnim djelima, takav opis zovemo opis lika.
Razlikujemo otvoreni ili vanjski i zatvoreni ili unutarnji prostor.
Opisivanjem prostora nastaje opis otvorenoga prostora i opis zatvorenoga prostora.
Padeži su različiti oblici iste riječi koji ovise o službi te riječi u rečenici i o njezinu odnosu s drugim riječima u rečenici.
U hrvatskom je jeziku sedam padeža, a njihovi su nazivi - nominativ (N), genitiv (G), dativ (D), akuzativ (A), vokativ (V), lokativ (L) i instrumental (I).
Palatalizacija je glasovna promjena kada se glasovi k, g, h ispred glasa -e zamjenjuju glasovima č, ž, š.
Palatalizacija se u sklonidbi imenica najčešće provodi u vokativu jednine imenica muškoga roda kojima osnova završava glasovima k, g, h.
Perfekt je prošlo glagolsko vrijeme složeno od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog glagola koji se javlja u rečenici.
Pismo je svaki pisani tekst koji sadržava poruku upućenu pojedincu ili skupini, ustanovi i dr., a može biti poslano u zatvorenoj omotnici (kuverti) ili elektroničkom poštom (e-poštom).
Plakat je oblik vizualne komunikacije, slikovno-tekstualna obavijest izložena na javnim mjestima. Vizualni stil plakata slijedi umjetničke smjernice te nastoji privući pozornost prolaznika i prenijeti poruku.
Plakati i letci tiskovine su koje se postavljaju na javnim mjestima radi obavještavanja ljudi o kulturnim, sportskim, političkim i sličnim događanjima, a imaju i turističku i promidžbenu svrhu.
U hrvatskome jeziku postoje dva pomoćna glagola – biti i htjeti.
Pomoćni glagoli služe za tvorbu složenih glagolskih oblika.
Oblici pomoćnih glagola biti i htjeti pomažu u tvorbi prošloga i budućega glagolskoga vremena.
Popularna kultura pojam je koji se odnosi na oblike kulture koji se sviđaju velikom broju ljudi koji ih prate. To mogu biti popularna glazba, popularne tiskovine, popularne igre, popularne emisije...
To je kultura koja je svima dostupna i široko rasprostranjena.
Posvojne pridjeve koji su nastali od vlastitih imena i imaju nastavke -ov, -ev, -in pišemo velikim početnim slovom.
Posvojne pridjeve koji su nastali od vlastitih imena i imaju nastavke -ski, -ški, -čki ili -ćki pišemo malim početnim slovom.
Prvo se javno izvođenje kazališne predstave pred gledateljima naziva praizvedba ili premijera, a svaka se sljedeća izvedba naziva repriza.
Pravopisni znak u pisanome tekstu služi da se odredi kako što treba čitati ili razumjeti, ali i za rastavljanje teksta na rečenice i njegove dijelove.
Preneseno značenje stilski je postupak kojim se služimo kako bismo na slikovit i drugačiji način izražavanja prenijeli poruku. Riječima ili izrazima mijenja se osnovno, uobičajeno značenje i daje im se novo, šire, preneseno značenje.
Prezent je jednostavno glagolsko vrijeme koje izriče radnju u sadašnjosti.
Prezent tvorimo dodavanjem prezentskih nastavaka -am, -em, -im, -jem glagolskoj osnovi.
Prezent je jednostavan glagolski oblik jer se tvori od osnove i nastavka, tj. sastoji se uvijek od samo jedne riječi.
Riječi kojima pobliže označavamo imenice nazivamo pridjevima. Pridjevi stoje uz imenice jer pobliže određuju njihova svojstva – oblik, boju zvuk, miris, pripadnost...
Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi.
Prijedlozi stoje ispred imenica i imenskih riječi (imenica, pridjeva, zamjenica i brojeva). Prijedlozima izričemo različite odnose među riječima.
Najčešći su prijedlozi: bez, do, ispod, iz, iza, iznad, kroz, na, nad, nasuprot, među, o, od, po, pri, prema, pod, pred, s(a), u, unatoč, usprkos, uz, za...
Lokativ u rečenici uvijek dolazi s prijedlozima. To su prijedlozi na, o, po, prema, pri i u.
Prilozi se u rečenici prilažu glagolima i najčešće izriču vrijeme, mjesto i način glagolske radnje. Mjesto, vrijeme i način okolnosti su u kojima se odvija glagolska radnja. Stoga kažemo da prilozi izriču okolnosti glagolske radnje.
Pripovijedanje je nizanje događaja koji su se dogodili te iznošenje pojedinosti o događajima i zbivanjima.
U pripovjednim tekstovima nalazimo tri pripovjedna načina: pripovijedanje, opisivanje i dijalog (razgovor).
Pripovijetka je kraće pripovjedno djelo. Radnja pripovijetke temelji se na jednom događaju koji uključuje više likova.
Književnik ili pisac, književnica ili spisateljica stvarna je osoba koja je napisala književno djelo.
Pripovjedač je glas koji nam pripovijeda u književnom djelu. Glas pripovjedača ne mora biti glas pisca (npr. ako priču pripovijeda glas dječaka pripovjedača, a pisac je odrasla osoba).
Promjenjive su one riječi koje mijenjaju oblik, no njihovo se temeljno značenje ne mijenja. Svaka promjenjiva riječ ima dva dijela – osnovu i nastavak.
Osnova je dio riječi koji se ne mijenja. Nastavak je promjenjivi dio riječi.
Promjenjive su vrste riječi imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice i brojevi.
Radnja je obilježje pripovjednoga teksta. Nju čini niz povezanih događaja koji su okosnica književnoga djela. Može biti jednostavna i složena. Složena radnja ima glavnu i nekoliko sporednih radnja.
Jezik je sredstvo sporazumijevanja (komunikacije) među ljudima u raznim komunikacijskim situacijama (od majčina tepanja djetetu do držanja govora na dodjeli Nobelove nagrade).
Razlikujemo:
U javnoj se komunikaciji služimo hrvatskim standardnim jezikom, a u privatnoj uglavnom upotrebljavamo svoj zavičajni govor (govor koji smo stekli, koji nismo morali učiti) ili neki mjesni govor.
Razgovornim jezikom, koji je najčešće spoj nekog mjesnog govora i nekog žargona (npr. učeničkog govora, govora liječnika, političara i sl.), služimo se u svakodnevnoj komunikaciji s članovima obitelji i prijateljima. Razgovorni jezik nije normiran i usvaja se spontano.
Kulinarski recept uputa je za pripremanje nekog jela, slastice, smjese i sl.
Rječnik objašnjava riječi. Riječi se u rječniku razvrstavaju prema određenomu redoslijedu, najčešće abecednom. U velikim rječnicima uz riječi se navode primjeri iz književnih djela.
Rječnik je stručna knjiga u kojoj se opisuju značenja riječi, njihovi oblici i uporaba na izvornom jeziku (jednojezični rječnik) ili na dva i više jezika (dvojezični; višejezični rječnik).
Leksikon je predmetni rječnik u kojem je prikazano opće znanje (opći leksikon) ili znanje neke struke (predmetni rječnik).
Leksikografija je sustavno popisivanje, opis i tumačenje rječničkoga blaga (riječi, izraza, imena) jednoga ili više jezika te objavljivanje rezultata u obliku knjige (rječnik, leksikon, enciklopedija) ili na elektroničkim medijima.
Roman je najopširnija pripovjedna (prozna) vrsta koja pripovijeda o radnji i događajima, ima likove koji sudjeluju u radnji te prenose osnovnu misao.
Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se glasovi k, g, h ispred glasa -i zamjenjuju glasovima c, z, s.
Promjena riječi po padežima naziva se sklonidba ili deklinacija. Sklanjaju se (dekliniraju se) imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi. Riječi koje se mijenjaju po padežima nazivaju se imenske riječi.
Slikovitost je obilježje lirskih pjesama. Postiže se pjesničkim slikama i stilskim izražajnim sredstvima.
Glagol se mijenja po glagolskim licima.
Promjenu glagola po licima nazivamo sprezanje ili konjugacija.
Strip je niz sličica (crteža) smještenih u kvadratiće popraćene tekstom u nekom vremenskom slijedu koji zahtijeva fabula (radnja). Sličice u stripu međusobno su povezane radnjom.
Stručna knjiga sadrži poznata i opisana znanja.
Temeljna zadaća stručnih knjiga je prikupljanje i tumačenje već istraženih znanstvenih spoznaja, činjenica, informacija, odnosa i teorija.
U stručne knjige ubrajamo udžbenike, enciklopedije, leksikone, rječnike, priručnike, znanstvena izdanja...
Promjena oblika pridjeva kojom se pokazuje različit stupanj osobine ili svojstva naziva se stupnjevanje ili komparacija pridjeva. Tri su stupnja komparacije – pozitiv, komparativ i superlativ.
Opišemo li nekog ili nešto slikovito, birajući riječi koje će dočarati naš doživljaj opisanoga, nastaje subjektivni opis. U subjektivnom opisu iznosimo svoj dojam, mišljenje, osjećaje ili stav prema toj osobi ili predmetu.
Pripovijedati možemo tako da u pripovijedanju iznesemo svoje viđenje događaja, mišljenje o događaju i osjećaje koje je u nama izazvao. Takvo pripovijedanje nazivamo subjektivnim pripovijedanjem.
Objektivno je pripovijedanje kada o događaju pripovijedamo iznoseći činjenice i točne podatke o događaju, a ne iznosimo svoj stav, mišljenje i osjećaje.
Književni tekst razlikuje se od neknjiževnoga teksta po načinu iznošenja i oblikovanja sadržaja, po izgledu i opremljenosti teksta, ali i po svrsi.
Književni tekstovi imaju svrhu čitanja radi učenja i čitanja radi užitka.
Neknjiževni tekstovi imaju svrhu prikupljanja i/ili uporabe obavijesti/znanja iz raznih područja.
Čitanje književnih i neknjiževnih tekstova utječe na osobni i obrazovni razvoj.
Tisak su proizvodi tiskani na papiru. Tiskaju se tiskarskim strojem u tiskari. Tiskati se mogu tekstovi i slike. Tekst se tiska određenim pismom i jezikom, a slike mogu biti crteži i fotografije.
Tiskanim medijima zajedničko je što se umnažaju na tiskarskom stroju. U tiskane medije ili tisak ubrajaju se knjige, novine, časopisi, stripovi, letci, plakati i dr.
U učenju se svakodnevno koristiš stručnim knjigama iz različitih područja.
Riječ je o školskim udžbenicima koji na sustavan i pregledan način prikazuju sadržaje pojedinoga nastavnog predmeta. Udžbenik treba biti napisan u skladu s važećim dokumentima o školstvu koji propisuju izgled i sadržaje ovisno o učeničkoj dobi.
Svaka jedinica u školskom udžbeniku sadrži tri dijela.
Umjetnost je stvaralačka djelatnost kojom se oblikuju djela koja su izvor zadovoljstva i spoznaje.
Književnost je jedna od vrsta umjetnosti. Književnost je umjetnost riječi, odnosno umjetnost stvaranja riječima.
Usklici su nepromjenjive riječi. Usklicima izričemo osjećaje, raspoloženja, dozive ili oponašamo zvukove u prirodi.
Pripovijetke nastale u narodu nazivamo narodnim pripovijetkama. One pripadaju usmenoj (narodnoj) književnosti. Najpoznatije su među njima šaljive narodne pripovijetke.
U njima se često hvali lukavstvo, spretnost, snalažljivost, a ismijava se kukavičluk, lakovjernost i naivnost.
Usporedba je stilsko izražajno sredstvo uspoređivanja predmeta, osobe ili pojave s drugim na temelju kakva zajednička svojstva. Najčešće se u usporedbi nalaze riječi kao, poput, nalik na...
Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi. Veznicima povezujemo riječi, skupove riječi ili rečenice.
Najčešći su veznici i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, jer, ako, da, ili.
Vijest je prva obavijest koja se daje ili prima o kakvu nedavnom događaju; obavještavanje zainteresirane publike ili osobe o tom događaju.
U višerječnim imenima kontinenata, država, gradova i naseljenih mjesta sve se riječi pišu velikim slovom osim prijedloga i veznika.
Vlastita je imenica ime kojim imenujemo samo određeno biće, stvar ili pojavu, a piše se velikim početnim slovom (npr. Dragica, Pula, Dunav).
Vlastite imenice pišu se velikim početnim slovom.
Vokativ je peti padež u hrvatskome jeziku.
Ne odgovara na padežna pitanja, već uz njega navodimo usklike oj, ej ili hoj, hej.
Kratica za vokativ je V ili vok.
Prema temi razlikujemo vrste lirske pjesme – pejzažne, ljubavne, šaljive, domoljubne, misaone, religiozne (duhovne) lirske pjesme.
neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.
Više o pisanju zanijekanoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti možeš pronaći na stranici hrvatskoga pravopisa.
Zarez pišemo kada se datum nalazi iza oznake mjesta u nominativu.
Zarez ne pišemo kada se datum nalazi iza oznake mjesta u lokativu.
| Jednorječna zavičajna imena | Višerječna zavičajna imena |
|---|---|
| Primorje, Zagorje, Prigorje, Istra, Dalmacija, Slavonija, Posavina, Podravina, Bilogora, Lika, Podunavlje | Hrvatsko primorje, Hrvatsko zagorje, Dalmatinska zagora, Gorski kotar, Imotska krajina, Ravni kotari |
U lirskim dijalektnim pjesmama prisutni su brojni zavičajni motivi.
Zavičajni motiv jest motiv po kojem je prepoznatljiv određeni zavičaj.
| more, stijene, masline, borovi... | Dalmacija, Istra, priobalje |
| brijeg, vinogradi, šume, klet... | Hrvatsko zagorje |
| ravnice, kukuruzi, polja, žito... | Slavonija |
Imenice u dativu mogu imati značenje namjene ili cilja.
Imenica u genitivu može imati mnoga značenja, a neka su od njih građa, pripadnost, izostanak čega/nedostajanje, podrijetlo, vrijeme, osobina, djelomičnost, mjesto itd.
Žuti dječak originalno je objavljivan od 1895. do 1898. godine u njujorškim novinama New York World i New York Journal. U Žutom dječaku prvi se put pojavljuju oblačići u kojima se prikazuje govor likova i zato ga se smatra prvim modernim stripom. Strip je stekao veliku popularnost i lik dječaka u žutoj noćnoj košulji pojavljivao se na različitim proizvodima. Budući da je dječak u žutom vrlo brzo počeo predstavljati neku vrstu zabavnog štiva, po njemu je zabavno štivo dobilo naziv žuti tisak.