Hrvatska je zemlja koju krase brojne prirodne i kulturne, ali i jezične ljepote. U ovoj jedinici posvetit ćemo se hrvatskim narječjima i pjesništvu na hrvatskim dijalektima i zavičajnim govorima.
Kako bi bolje upoznao/upoznala sve mogućnosti hrvatskoga jezika u lirskoj pjesmi, poslušaj zvučne zapise hrvatskih narodnih pjesama. Koje motive u njima prepoznaješ?
Primjer 1.
Pročitaj pjesme iz hrvatske usmene književnosti koje si poslušao/poslušala.
Lepo pevaj, tiček Lijepi Ive Ča je more Lepo pevaj, ptiček, drobni moj slaviček,
vu zeleni gori, na kiti borovi.
Mimo 'jega jaše kralj Matejuš mladi:
"Hodi k meni, ptiček, drobni moj slaviček!
Ja ti budem daval cukorek zobati,
cukorek zobati, slatko mleko piti."
"Vera pak ti nejdem, kralj Matejuš mladi!
Bi mi tvoji slugi perje z mene skubli,
bi mi tvoje dekle kljuneka odsekle!
Rajši si bum sprhnul vu zelenu goru,
vu zelenu goru, na kitu borovu,
tam si bum popeval do sve skrajne vure."Ive jaše kroz orašje.
Ive li je, sunce li je?
Konjik li je, vila li je?
Uzda li je, zvijezda li je?
Sedlo li je, srebro li je?Ča je more
da bi bilo poje,
se bi gospe
težakinje bile,
po moru bi
naranže sadile,
mej naranže
drobnu mažuranu.Remetinec Iz Like Punat, otok Krk
Prateći zapis pjesama, odgovori na sljedeća pitanja.
Jesu li navedeni stihovi na standardnom (književnom) hrvatskom jeziku?
Jesu li navedeni stihovi iz različitih dijelova Hrvatske?
Lirska dijalektna pjesma pjesma je napisana na jednome od hrvatskih narječja – štokavskom, kajkavskom ili čakavskom narječju.
Više o hrvatskim narječjima saznaj u nastavku.
Zavičajni motiv
U lirskim dijalektnim pjesmama prisutni su brojni zavičajni motivi.
Zavičajni motiv jest motiv po kojem je prepoznatljiv određeni zavičaj.
more, stijene, masline, borovi... Dalmacija, Istra, priobalje brijeg, vinogradi, šume, klet... Hrvatsko zagorje ravnice, kukuruzi, polja, žito... Slavonija
Poslušaj zvučni zapis pjesme Kaj koju je napisao Dragutin Domjanić.
Dragutin Domjanić
Kaj
Vre tičeki spiju
A šume mučiju,
Naj moja popevka zvoni
Po dolu i gaju,
Po dragomu kraju,
Od kojeg mi lepšega ni.
Tu brat mi je vsaki,
Tu doma sem taki,
Pogodit bi mogel i speć,
Poznati su puti,
Tu vsigde je čuti,
Ljubljenu domaću mi reč.
I srce mi greje
I z menom se smeje
I v žalosti plače takaj.
Em nikaj ni slajše,
Ne čuje se rajše
Neg dobri i dragi naš kaj!
(izvor: Dragutin Domjanić, Kaj, eLektire)
Manje poznate riječi:
vre - već
tičeki - ptičice
spiju - spavaju
mučiju - šute
naj - neka
popevka - pjesma
gaj - šuma
ni - nema
tu doma sem taki - brzo sam doma
speć - spavajući
puti - putovi
vsigde - svugdje
takaj - također
rajše - radije
Poveži primjere iz pjesme s odgovarajućim riječima/izrazima.
| lepšega ni | |
| z menom | |
| v žalosti | |
| pogodit bi mogel |
Koja je tema Domjanićeve pjesme?
Pjesmu Kaj Dragutina Domjanića ubrajamo u lirske dijalektne pjesme.
Pjesma je napisana kajkavskim narječjem, ekavskim govorom.
U pjesmi pjesnik iskazuje ljubav prema kajkavskome narječju i rodnom kraju. Prva kitica odnosi se na prirodu, druga na ljude, a treća na jezik. Kaj odražava pjesnikovu ljubav prema njegovu zavičaju i svemu onome što zavičaj čini jedinstvenim.
Poslušaj uglazbljenu inačicu pjesme Kaj u izvedbi ženskog vokalnog anasambla Ladarice.
Dragutin Domjanić (Adamovec, 1875. – Zagreb, 1933.) istaknuti je hrvatski pjesnik. S Antunom Gustavom Matošem i Franom Galovićem zaslužan je za obnovu lirike na kajkavskom narječju. U svojim kajkavskim pjesmama služio se gradskom, zagrebačkom kajkavštinom. Emocionalnost i melodioznost, važna obilježja njegovih kajkavskih stihova, potaknule su mnoge hrvatske skladatelje da ih uglazbe. Zbirke Domjanićevih kajkavskih pjesama su Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragomu kraju i Za zbogom.
Poslušaj zvučni zapis pjesme Roženice koju je napisao Mate Balota.
MM-HJ-04-07-05
Mate Balota
Roženice
Na svaken samlju, na svaken piru
nikad su kantale.
Od bogzna kega vika su tako tarankale
po cija dan. Svirači nisu znali miru.
Vajk su naši dani teški bili,
prazni žepi i žuljavi dlani,
mučan nan je bija kruh naš svakidanji,
ko ga je bilo. Ko ne, smo postili.
Kašu su jili naši stari i brmeč su brstili,
stariće ovsa prodavali, da kupe malo soli,
ma ki bi od nas unako, kako su oni umili, zakanta:
"Rodila loza grozda dva."
Velike sopele svire već miljare lit,
kroza nje govore glasi naših starih od davne davnine,
kamo god se krenemo oni gredu s nami,
glasi crlene zemlje i krasa, glasi domovine.
(izvor: Mate Balota, Dragi kamen, Pula: Matica hrvatska, 1971.)
Manje poznate riječi:
na samlju - na sajmu
nikad - nekada
kantale - pjevale
kega vika - kojeg vijeka
tarankale - isprekidano zvoniti
po cija dan - po cio dan
miru - mjeru
vajk - uvijek
žepi - džepovi
nan - nam
bija - bio
ko - ako
jili - jeli
brmeč - biljka (bodljikava)
starić - mjera za žito (6,943 litre)
ovsa - zobi
ki bi - tko bi
umili - umjeli, znali
zakanta - zapjevao
sopele - (sopile, roženice) drveno puhaće glazbalo
miljare - tisuće
gredu - idu
crlene - crvene
kras - krš
Prateći zapis pjesme, odgovori na pitanja u nastavku.
Koja je tema pjesme Roženice?
Što su ljudi radili kad ne bi imali kruha?
Po riječima lit, jili, umili, vika zaključi kojim je govorom pisana pjesma Roženice.
Pjesmu Roženice ubrajamo u lirske dijalektne pjesme.
Pjesma je napisana čakavskim narječjem, ikavskim govorom.
Pjesma govori o teškom životu istarskih težaka koji su bez obzira na mukotrpan rad i otežane uvjete života čuvali pjesmu i tradiciju svoga kraja.
Roženice, velike sopele, u pjesmi predstavljaju neslomljivi duh jednog naroda. Zvuk roženica glas je čovjeka koji voli svoj kraj, svoju prošlost i budućnost.
Roženice su staro tradicijsko glazbalo, slično današnjoj oboi, a koje je do danas sačuvano na području Istre. Roženice su glazbalo vrlo prodornog zvuka i uvijek se sviraju u paru (velika i mala). Uz roženice se vrlo često pjeva, a zanimljivo je slušati istodobno sviranje roženice i šurli ili roženice i miha. Roženice su glazbalo koje je, uz mih i šurle, vrlo zastupljeno u folkloru Istre.
Poslušajte kako zvuče istarski instrumenti: sopile ili roženice.
Mate Balota (pravo ime Mijo Mirković; Rakalj, 28. rujna 1898. – Zagreb, 17. veljače 1963.), hrvatski akademik, književnik, ekonomist, sveučilišni profesor i novinar. Napisao je brojna znanstvena djela iz područja ekonomije i ekonomske povijesti te niz knjiga pjesama i proze: Dragi kamen, Tijesna zemlja, Stara pazinska gimnazija, Puna je Pula itd. U njegovome književnom stvaralaštvu središnje mjesto zauzimaju teme iz istarske prošlosti, ali i život istarskog "malog" čovjeka s velikim srcem.
Poslušaj zvučni zapis pjesme Bunjevka koju je napisao Aleksa Kokić.
Aleksa Kokić
Bunjevka
Bunjevka sam ponosita,
Dika svoje nane;
Pisma sriće, rad i radost
Rese moje dane.
Subotica grad mi rodni,
Svaki dan je gledam;
Suboticu volim, pa je
Nikom vriđat nedam!
Cilog vika ja ću ostat Virna svojoj riči,
Sveto mi je:
Tuđe poštuj
A svojim se diči.
Dičit ću se svojom virom, Jer nas ona brani;
Dičit ću se ravnom njivom,
Ona sve nas hrani.
Bunjevačkom nošnjom ću se
Ja dičiti svuda
I Domaja što je stara
Hrvatska nam gruda.
Pisma sloge neka javi
Slobode nam dane!
Bunjevka sam ponosita,
Dika svoje nane...!
(izvor: Aleksa Kokić, U sjenama ravnice, Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, 2013.)
Manje poznate riječi:
Bunjevka - pripadnica hrvatske nacionalne manjine u Bačkoj
dika - ponos
nana - baka
dičiti se - ponositi se
gruda - zemlja
domaja - domovina.
Prateći zapis pjesme, odgovori na pitanja u nastavku.
Koji se rodni grad Bunjevke ponosite spominje u pjesmi?
Čime se "diči" Bunjevka u pjesmi?
Riječi i izraze iz pjesme poveži s odgovarajućim inačicama u hrvatskome standardnome jeziku.
| dika | |
| vira | |
| domaja | |
| resiti |
Pjesma Bunjevka lirska je dijalektna pjesma napisana štokavskim narječjem, ikavskim govorom. Pjesma govori o ponosu i ljubavi prema hrvatskome narodu, čiji su dio i Bunjevci.
S obzirom na temu i motive koji prevladavaju u pjesmi riječ je o lirskoj domoljubnoj pjesmi.
Bunjevci su jedna od najbrojnijih grana hrvatskog naroda čija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području Velebita, Primorja, u dijelovima Like i Gorskog kotara, a poslije i u Vojvodini.
Narječje Bunjevaca je štokavsko, ikavskog govora. Tijekom seobe Bunjevci su svoj štokavski (štakavski) govor proširili i u Liku, ali i u Bačku gdje i danas čuvaju svoju dragocjenu ikavicu.
Pogledajte bunjevačko kolo i bogatu bunjevačku tradiciju.
Aleksa Kokić (Subotica, 1913. - Cetinje, 1940.), svećenik, hrvatski književnik, pjesnik, prozni i kazališni pisac, esejist i publicist. Prevodio je s češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. U Kokićevu se književnome radu ističe neskrivena ljubav prema bačkom krajoliku (ravnici i zlatnim klasovima) i stanovnicima ravnice, s naglašenim osjećajem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Njegovi stihovi u pjesmi Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti svjedoče o njegovome hrvatstvu i ljubavi prema bunjevačkim Hrvatima.
Poznata djela i zbirke pjesama: Klasovi pjevaju, Zvona tihe radosti, Bunjevci i Šokci, Slikovnica kršćanskog nauka, Srebrno klasje, Prvijenci.
Pišem dijalektnu pjesmu!
Dijalektne pjesme imaju posebnu ljepotu koju istovremeno stvaraju zavičajni jezik i teme koje su najčešće vezane uz određeni zavičaj i njegove posebnosti.
Jesi li ikada pokušao/pokušala napisati pjesmu o svom zavičaju na zavičajnom jeziku?
Ako nisi, sada je pravi trenutak da iskažeš radost i ponos što živiš baš u tom kraju Lijepe Naše.
Ako jesi, ovo je prilika da pokušaš još jednom napisati lirsku dijalektnu pjesmu.
Dok pišeš, razmišljaj po čemu je tvoj rodni kraj prepoznatljiv, drugačiji od ostalih dijelova Hrvatske...
Koje su to lijepe zavičajne riječi kojima možeš iskazati svoje misli, osjećaje i raspoloženje?
Ne zaboravi da zavičaj ne čini samo krajolik, već i ljudi, običaji, tradicija, umjetnost...
Možda ova pjesma bude početak tvog uspješnog pjesničkoga putovanja!
Lirske dijalektne pjesme ubrajamo u dijalektno pjesništvo/dijalektalnu književnost. Dijalektne pjesme napisane su na jednom od triju hrvatskih narječja – štokavskom, kajkavskom ili čakavskom.
Dijalektne pjesme najčešće iskazuju ljubav prema zavičaju, rodnom kraju i obitelji. Važno je očuvati pjesme pisane na narječjima, baš kao i ljepotu hrvatskih narječja.
