Pojmovnik

Aritmetička sredina niza brojčanih podataka je broj koji označava srednju ili prosječnu vrijednost.

Broj dijagonala iz jednog vrha, $d_n$ 

Mnogokut s $n$ vrhova ima $d_n=n-3$ dijagonale iz jednog vrha.

​Brojevni pravac je pravac na kojem su označeni brojevi. Uzastopni cijeli brojevi međusobno su udaljeni za duljinu jedinične dužine. Na svom desnom (ili gornjem, ako je pravac položen okomito) kraju ima označen vrh strelice, što označava da brojevi rastu u tom smjeru.

$\pi \approx 3.14$

Brže pada ona linearna funkcija koja ima manji koeficijent smjera.

Brže raste ona linearna funkcija koja ima veći koeficijent smjera. 

Kad su koordinate točaka decimalni brojevi, prikladno je odabrati jediničnu dužinu $\left|\begin{array}{c}OE\end{array}\right|=1\mathrm{cm}$. Tada dekadski dio broja predstavlja broj centimetara udaljen od ishodišta ulijevo ako je broj negativan, a udesno ako je pozitivan. Prva decimala broja predstavlja broj milimetara dalje od toga cijelog broja desno ako je pozitivan broj, a lijevo ako je negativan broj. Ako ima više decimala, broj zaokružimo na jednu ili dvije decimale.

Decimalni broj zapisujemo u obliku postotka tako da ga pomnožimo sa $100$.​

Dijagonala mnogokuta je dužina koja spaja dva nesusjedna vrha mnogokuta.

Dužinu koja spaja dvije točke na kružnici i prolazi središtem kružnice nazivamo dijametar ili promjer kružnice.

Krajnje točke promjera nazivamo dijametralno suprotne točke.

Eksplicitna jednadžba pravca je jednadžba oblika $y=ax+b$, a određena je racionalnim brojevima $a$ i $b$.

Ekvivalentne jednadžbe su jednadžbe koje imaju jednaka rješenja.

Ekvivalentni sustavi dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice su sustavi kojima su rješenja jednaki uređeni parovi.

Elementarni događaj mogući je ishod nekoga matematičkog pokusa.

Osnovni elementi svakog mnogokuta su njegovi vrhovi, stranice i unutarnji kutovi.

Ako dvije obrnuto proporcionalne veličine označimo s $x$ i $y$, tada vrijedi $x·y=k$, pri čemu je $k$ koeficijent obrnute proporcionalnosti tih veličina.

Iznos kamata označimo s $k$, iznos glavnice označimo s $g$, iznos kamatne stope označimo sa $s$, a broj godina, odnosno trajanje (vrijeme) štednje ili kredita označimo s $v$.

$s=k:(g·v)$ ili $s=\frac{k}{g·v}$

Postotak označavamo s $p\%$. Postotni iznos označavamo s $y$. Cjelinu ili osnovnu vrijednost označavamo s $x$.

$x=y:p\%$

Postotak označavamo s $\mathbf{p\%}$. Postotni iznos označavamo s $\mathit{y}$. Osnovnu vrijednost označavamo s $\mathit{x}$. Postotak računamo prema formuli $\mathit{p}\mathit{\%}\mathit{=}\mathit{y}\mathit{:}\mathit{x}$.

Iznos kamata označimo s $k$, iznos glavnice označimo s $g$, iznos kamatne stope označimo sa $s$, a vrijeme štednje ili otplate kredita označimo s $v$.

Vrijeme je izraženo u godinama.

$v=k:(g·s)$ ili $v=\frac{k}{g·s}$

Formula za opseg kruga je $o=2r\pi$.

Osnovna vrijednost $x$ je početna cijena od koje računamo poskupljenje za $p\%$.

Nova cijena, tj. novi postotni iznos je $y$.

Postotak koji odgovara cijeni nakon povećanja je $\left(100\%+p\%\right)$.

Novu cijenu dobijemo tako da pomnožimo početnu cijenu s postotkom $\left(100\%+p\%\right)$.

$y=\left(100\%+p\%\right)·x$

Površina kruga računa se prema formuli $p=r·r·\pi$, odnosno $p=r^2\pi$.

Površina kružnog isječka koji pripada krugu polumjera $r$ i kojem je duljina pripadnog kružnog luka $l$, računa se prema formuli $p_{ki}=\frac{r·l}{2}$ $$

Površina kružnog isječka koji pripada krugu polumjera $r$ i koji ima središnji kut $\alpha$ računa se prema formuli $p_{ki}=\frac{r^2\pi \alpha }{360°}$

Duljina kružnog luka $l$ kružnice polumjera $r$ s pripadnim središnjim kutom $\alpha$ računa se prema formuli: $l=\frac{r\pi \alpha }{180°}$

Iznos kamata označimo s $k$, iznos glavnice označimo s $g$, iznos kamatne stope označimo sa $s$, a vrijeme štednje ili kredita označimo s $v$.

$k=g·s·v$

$g=\frac{k}{s·v}$, $s=\frac{k}{g·v}$, $v=\frac{k}{g·s}$

ili $v=k:(g·s),$ $g=k:(v·s),$ $s=k:(v·g)$

Frekvencija ili učestalost neke vrijednosti je broj koji nam kazuje koliko se puta ta vrijednost pojavila u nekom skupu podataka.

Pod pojmom funkcija podrazumijevamo pravilo pridruživanja u kojem vrijednosti jedne veličine pridružujemo točno jednu vrijednost druge veličine. Funkcija je najčešće zadana formulom, tablicom ili grafičkim prikazom.

Geometrijska konstrukcija je postupak crtanja pri kojem se koristimo samo šestarom i ravnalom.

Geometrijsko crtanje je postupak u crtanju pri kojem upotrebljavamo dva trokuta, šestar, kutomjer i ostali geometrijski pribor.

Iznos uloženog ili posuđenog novca naziva se glavnica.

Točki $O$ pridružen je broj $0$, pišemo $O(0)$, a točki $E$ pridružen je broj $\text{1}$, pišemo $E\left(1\right)$. Točka $O$ je ishodište, a točka  $E$ jedinična točka brojevnog pravca

Ishodište $O(0,0)$ koordinatnog sustava je točka u kojoj se sijeku koordinatne osi. Horizontalnu koordinatnu os nazivamo os apscisa ili os $x$ $$

$$.
$$Vertikalnu koordinatnu os nazivamo os ordinata ili os $y$. $$ $$

Aritmetičku sredinu niza brojčanih podataka računamo tako da podatke zbrojimo i podijelimo s ukupnim brojem zadanih podataka.

$\bar{x}=\frac{x_1+x_2+...+x_n}{n}$, gdje su $x_1,x_2,...x_n$ zadani brojčani podatci, a $n$ ukupan broj podataka.

Možemo pisati i​ $\bar{x}=\left(x_1+x_2+...+x_n\right):n$.

Površine mnogokuta izračunavamo tako da mnogokut podijelimo na likove čije površine znamo izračunati.

Dva uređena para su jednaka ako je prvi član prvog uređenog para jednak prvom članu drugog uređenog para i ako je drugi član prvog uređenog para jednak drugom članu drugog uređenog para.

Kamate su naknada koju plaća banka štediši za uloženi novac ili korisnik kredita banci za posuđeni novac.

Kamatna stopa je omjer godišnjeg iznosa kamata i glavnice. Iskazuje se u postotcima.

Spojimo li središte opisane (upisane) kružnice pravilnog mnogokuta s dva susjedna vrha, dobit ćemo jednakokračni trokut čiji su krakovi polumjer opisane kružnice, a osnovica stranica tog mnogokuta. Taj trokut zovemo karakteristični trokut.

KK poučak o sličnosti trokuta (kut-kut)

Ako se dva kuta dvaju trokuta podudaraju, onda su ti trokuti slični.

U linearnoj jednadžbi $ax+by=c$ racionalne brojeve $a$ i $b$ nazivamo koeficijenti uz nepoznanice, a racionalni broj $c$ je slobodni koeficijent ili slobodni član jednadžbe.

U sustavu dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice

$\begin{array}{c}ax+by=c\\ dx+ey=f\end{array}$

koeficijenti uz nepoznanicu $x$ su racionalni brojevi $a$ i $d$, koeficijenti uz nepoznanicu $y$ su racionalni brojevi $b$ i $e$, a slobodni koeficijenti su $c$ i $f$.

Umnožak dviju obrnuto proporcionalnih veličina jest stalan i taj umnožak nazivamo koeficijent obrnute proporcionalnosti.

Vrijednost omjera dviju proporcionalnih veličina stalna je i naziva se koeficijent proporcionalnosti.

Koeficijent sličnosti $k$ jednak je omjeru duljina odgovarajućih stranica tog trokuta.

Kružnice u istoj ravnini koje imaju zajedničko središte nazivamo koncentrične kružnice.

Svakom racionalnom broju $x$ na brojevnom pravcu možemo pridružiti točno jednu točku $T$. Kažemo da je racionalni broj $x$ koordinata točke $T$. Pišemo $T\left(x\right)$. $$

Točki $T$ u pravokutnom koordinatnom sustavu pridružen je uređeni par brojeva $(x,y)$. Prvi član uređenog para naziva se prva koordinata ili apscisa točke $T$, a drugi član druga koordinata ili ordinata točke $T$. Pišemo: $T(x,y)$.

Točke $O(0)$ i $E(1)$ te jedinična dužina $\overline{OE}$ određuju koordinatni sustav na zadanom pravcu.

Krug je dio ravnine omeđen kružnicom.

Kružnica je skup svih točaka ravnine jednako udaljenih od neke čvrste točke te ravnine.

Matematička oznaka za kružnicu sa središtem u točki $S$ polumjera $r$ je $k\left(S,r\right)$. Oznaku čitamo "kružnica sa središtem $S$ polumjera $r$".

Kružni dijagram je način grafičkog prikazivanja podataka u kojem su vrijednosti podataka prikazane veličinama kružnih isječaka.

Kružnim dijagramom prikazuju se dijelovi cjeline ili odnosi dijelova prema cjelini, a najčešće se izražavaju u postotcima.

U kružnom dijagramu relativnih frekvencija svakoj relativnoj frekvenciji pridružimo kružni isječak. Središnji kut koji pripada kružnom isječku određene relativne frekvencije računa se kao umnožak relativne frekvencije u obliku postotka s $360°$.

Dio kruga omeđen dvama polumjerima toga kruga i pripadnim kružnim lukom nazivamo kružni isječak.

Dio kružnice omeđen dvjema točkama na toj kružnici nazivamo kružni luk. Matematička oznaka za kružni luk omeđen točkama $A$ i $B$ kružnice je $\stackrel{⌢}{AB}$.

Dio kruga omeđen jednom tetivom toga kruga i pripadnim kružnim lukom nazivamo kružni odsječak.

Dio ravnine omeđen dvjema koncentričnim kružnicama nazivamo kružni vijenac.

Koordinatne osi dijele ravninu na četiri jednaka dijela koje nazivamo kvadranti. Kvadrante označavamo rimskim brojevima I., II., III. i IV. u smjeru suprotnom od smjera kazaljki sata.

Linearna funkcija pridruživanje je kojim nekom racionalnom broju $x$  pridružujemo racionalni broj $f\left(x\right)$, a pravilo pridruživanja zadano je formulom $f\left(x\right)=ax+b$, pri čemu je $a\ne 0$.

Brojeve $a$ $$ i $b$ nazivamo koeficijentima ili parametrima linearne funkcije. 

Broj $x$ nezavisna je veličina (biramo ga po volji), a nazivamo ga argument linearne funkcije. 

Broj $f\left(x\right)$ je vrijednost funkcije $f$ za zadani argument $x$.

Linearna jednadžba s dvije nepoznanice je jednadžba oblika $ax+by=c$, $a,b\ne 0$ , gdje su $a$, $b$ i $c$ zadani racionalni brojevi, a $x$ i $y$ su nepoznanice.

Linearna jednadžba s jednom nepoznanicom je jednadžba oblika $ax=b$, gdje su $a$ i $b$ zadani racionalni brojevi, $a\ne 0$, a $x$ je nepoznanica.

Linijski dijagram je način grafičkog prikazivanja podataka u kojem su vrijednosti podataka obilježene točkama povezanim linijama.

Linijskim dijagramom se najčešće prikazuju promjene jedne veličine tijekom vremena, primjerice promjene temperature, količine padalina, cijena i slično.

Metoda suprotnih koeficijenata je metoda rješavanja sustava dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice koja se koristi svojstvom da je zbroj suprotnih brojeva jednak nuli.

Metoda supstitucije ili zamjene način je rješavanja sustava dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice u kojem jednu nepoznanicu zamjenjujemo nekim brojem ili izrazom i tako dobijemo linearnu jednadžbu s jednom nepoznanicom.

Mnogokut je dio ravnine omeđen dužinama koje imaju zajedničke krajnje točke.

U eksplicitnoj jednadžbi pravca $y=ax+b$ koeficijent $a$ nazivamo koeficijent smjera pravca ili nagib pravca.

Nekolinearne točke su točke koje ne leže na istom pravcu. Kolinearne točke su točke koje leže na istom pravcu.

Događaj koji se ne može dogoditi nazivamo nemogući događaj.

Ako sustav dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice nema rješenja, kažemo da je to nemoguć sustav.

Sustav dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice koji ima beskonačno mnogo rješenja nazivamo neodređeni sustav.

Nultočka linearne funkcije $f\left(x\right)=ax+b$ onaj je broj $x$ za koji je $f\left(x\right)=0$.

Nultočku linearne funkcije određujemo rješavanjem jednadžbe $ax+b=0$.

Obodni kut kružnice je kut kojem je vrh jedna točka kružnice, a krakovi sijeku tu kružnicu u dvije točke.

Za dvije veličine kažemo da su obrnuto proporcionalne ako vrijedi: Koliko se puta poveća jedna veličina toliko će se puta smanjiti druga veličina, odnosno koliko se puta smanji jedna veličina toliko će se puta povećati druga veličina.

U eksplicitnoj jednadžbi pravca $y=ax+b$ koeficijent $b$ određuje točku u kojoj pravac siječe os $y$ i nazivamo ga odsječak na osi $\mathbf{y}$.

Kvocijent dviju mjera ili veličina $a$ i $b$ nazivamo omjer tih veličina. Omjer veličina $a$ i $b$ pišemo u obliku $a:b$.
Izraz $a:b$ čitamo $\mathit{a}$ naprema $\mathit{b}$.

Omjer dužina iskazujemo omjerom njihovih duljina izraženih istom mjernom jedinicom.

Omjer dvaju brojeva jednak je količniku tih dvaju brojeva.

$a:b=\frac{a}{b}$

Opisana kružnica mnogokutu je kružnica koja prolazi kroz sve vrhove mnogokuta.

Opseg kruga je duljina njegove pripadne kružnice.

Opseg mnogokuta jednak je zbroju duljina njegovih stranica.

Opseg pravilnog mnogokuta s $n$ stranica duljine $a$ jest

​ $o=n·a$.

Omjer opsega sličnih trokuta jednak je koeficijentu sličnosti tih trokuta.​

Veličinu od koje računamo postotak nazivamo osnovna vrijednost.

Osnovnu vrijednost $x$ kod povećanja za $p\%$ dobijemo tako da podijelimo postotni iznos $y$ koji smo dobili nakon povećanja s postotkom. $\left(100\%+p\%.\right)$

$x=y:\left(100\%+p\%\right)$

Oznaku $\%$ čitamo „posto”.

Izraz $100\%$ čitamo „sto posto”, izraz $75\%$ čitamo „ $75$ posto” i tako za svaki drugi broj.

Omjer pojednostavnjujemo tako da ga svodimo na omjer dvaju relativno prostih brojeva.

Dio kruga omeđen jednim promjerom i pripadnom polukružnicom nazivamo polukrug.

Dio kružnice između dviju dijametralno suprotnih točaka nazivamo polukružnica.

Postotak je omjer nekog broja i broja $\mathbf{100}$ .

Postotak je razlomak s nazivnikom $\mathbf{100}$.

Postotak zapisujemo u decimalnom obliku tako da ga podijelimo sa​ $\mathbf{100}$.

Postotak veći od $100\%$ znači više od jednog cijelog.

S postotcima većim od $100\%$ računamo kao i s postotcima manjim od $100\%$.

Iznos koji dobijemo kad računamo zadani postotak neke veličine zovemo postotni iznos.

Formulu $y=p\%·x$ možemo zapisati i u obliku $y=\frac{p}{100}·x$ ili $y=\frac{p·x}{100}$.

Poučak o središnjem i obodnom kutu:Veličina središnjeg kuta dvostruko je veća od veličine obodnog kuta nad istim lukom.

Povoljni događaj je onaj elementarni događaj čije je pojavljivanje povoljno za određeni slučajni događaj. Slučajni događaj će se dogoditi ako se kao ishod pojavi neki od tih elementarnih događaja.

Površina pravilnog mnogokuta s $n$ stranica jednaka je umnošku broja $n$ i površine karakterističnog trokuta

$P=n·\frac{a·\rho }{2}$

gdje je $a$ duljina stranice pravilnog mnogokuta, a $\rho$ duljina polumjera upisane kružnice.

Površinu trapeza računamo prema formuli $P=\frac{a+c}{2}·v$ , gdje su $a$ i $c$ duljine osnovica trapeza, a $v$ njegova visina. ​

Omjer površina sličnih trokuta jednak je kvadratu koeficijenta sličnosti tih dvaju trokuta.

Grafički prikaz proporcionalnih veličina jest pravac kroz ishodište. U problemima svakodnevnog života, u kojima se koristimo samo pozitivnim veličinama, grafički prikaz proporcionalnih veličina jest polupravac čija je početna točka u ishodištu.

Pravilni mnogokuti su mnogokuti koji imaju sve stranice jednake duljine i sve kutove jednake veličine.

Pravokutni koordinatni sustav u ravnini čine dva okomita brojevna pravca. Ta dva pravca nazivamo koordinatne osi. Sjecište tih pravaca je ishodište koordinatnog sustava. Točkama pravokutnoga koordinatnog sustava u ravnini pridružujemo uređene parove.

Produženi omjer jest omjer koji ima više od dvaju članova.

Promjena veličine kod smanjenja za $p\%$: postotni iznos je $\left(100\%-p\%\right)$ od osnovne vrijednosti.

Nova je vrijednost $\left(100\%-p\%\right)$ od početne vrijednosti.

Promjena veličine kod povećanja za $p\%$: postotni iznos je $\left(100\%+p\%\right)$ od osnovne vrijednosti.

Nova je vrijednost $\left(100\%+p\%\right)$ od početne vrijednosti.

Jednakost dvaju omjera nazivamo proporcija ili razmjer.

Ako vrijedi proporcija $\overline{AB}:\overline{CD}=\overline{EF}:\overline{GH}$ za dužine $\overline{AB},\overline{CD},\overline{EF}\mathrm{i}\overline{GH}$, kažemo da su te dužine proporcionalne.

Za dvije veličine kažemo da su proporcionalne ako vrijedi: Koliko se puta poveća jedna veličina toliko će se puta povećati i druga veličina, odnosno koliko se puta smanji jedna veličina toliko će se puta smanjiti i druga veličina.

Uređeni par ( $x$, $y$) je rješenje sustava dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice $ax+by=c$ i $dx+ey=f$, ako je uređeni par rješenje i jedne i druge linearne jednadžbe.

Kad su koordinate točaka racionalni brojevi zapisani u razlomačkom obliku za jediničnu duljinu, prikladno je odabrati zajednički višekratnik svih nazivnika (ne nužno najmanji) ili razlomke zapisati u decimalnom obliku pa izabrati $\left|\begin{array}{c}OE\end{array}\right|=1\mathrm{cm}$.

Dužinu koja spaja središte i neku točku na kružnici nazivamo radijus ili polumjer kružnice.

Razlomak zapisujemo u obliku postotka tako da ga proširimo do dekadskog razlomka s nazivnikom $100$ ili tako da razlomak zapišemo kao decimalni broj i zatim ga pomnožimo sa $100$.

Dio : cjelina = postotak : $100$.

$y:x=p:100$

Relativna frekvencija je udjel frekvencije neke vrijednosti u odnosu prema ukupnom broju promatranih podataka.

Rješenje linearne jednadžbe s dvije nepoznanice $ax+by=c$ je svaki uređeni par brojeva ( $x$, $y$) koji uvršten u jednadžbu daje istinitu jednakost.

Rješenje sustava dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice je uređeni par brojeva ( $x$, $y$) koji je rješenje i jedne i druge linearne jednadžbe s dvije nepoznanice.

Ako pravac siječe kružnicu u dvjema točkama, za njega kažemo da je sekanta kružnice.

Događaj koji će se zasigurno dogoditi nazivamo sigurni događaj.

SKS poučak o sličnosti trokuta (stranica-kut-stranica)

Ako se dva trokuta podudaraju u jednom kutu, a duljine odgovarajućih stranica uz taj kut su proporcionalne, onda su ti trokuti slični.

Geometrijski su likovi slični ako imaju isti oblik, ali ne nužno i jednaku veličinu.

Dva su trokuta slična ako su im odgovarajući kutovi sukladni, a duljine odgovarajućih stranica proporcionalne (kažemo da su proporcionalne s koeficijentom sličnosti $k$).

Slučajni događaj je događaj koji istražujemo, očekujemo, priželjkujemo, a može se dogoditi pri izvođenju matematičkog pokusa. Elementarni događaji su svi mogući različiti ishodi matematičkog pokusa. Slučajni događaji su podskup elementarnih događaja koji se mogu dogoditi pri izvođenju pokusa.

Primjerice, matematički pokus u kojemu bacamo novčić. Elementarni događaji koji opisuju ishode bacanja novčića su „pala je glava” i „palo je pismo”. Slučajan događaj koji mi istražujemo može biti „pala je glava”. Ako istražujemo slučajan događaj „pala je glava ili pismo”, onda je to slučajni događaj koji se podudara s elementarnim događajima.

Središnji kut kružnice je kut kojem se vrh nalazi u središtu kružnice.

Središte kružnice je točka u ravnini od koje su jednako udaljene sve točke kružnice.

SSS poučak o sličnosti trokuta (stranica-stranica-stranica)

Ako su duljine odgovarajućih stranica dvaju trokuta proporcionalne, onda su ti trokuti slični.

Za sustave napisane u obliku

$\begin{array}{c}ax+by=c\\ dx+ey=f\end{array}$

gdje su racionalni brojevi $a$, $b$, $c$, $d$, $e$, $f$ koeficijenti sustava, a $x$ i $y$ nepoznanice, kažemo da su napisani u standardnom obliku sustava dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice.

Statistika je grana matematike koja se bavi prikupljanjem, analizom i obradom podataka te objašnjavanjem rezultata i predviđanjem na temelju prikupljenih podataka.

Stranice mnogokuta su dužine koje omeđuju mnogokut.

Vrh mnogokuta je točka zajednička dvjema susjednim stranicama mnogokuta.

Stupčasti dijagram je način grafičkog prikazivanja podataka u kojem je visina stupaca određena vrijednostima podataka koji se prikazuju. U stupčastom dijagramu stupci su međusobno odvojeni i jednake su širine.

Stupčasti dijagram primjeren je za prikazivanje različitih vrsta podataka kada imamo mali broj vrijednosti podataka, a stupci mogu biti uspravni, vodoravni ili u obliku različitih geometrijskih tijela (kvadri, piramide, valjci).

Stupčasti dijagram relativnih fekvencija je stupčasti dijagram kojem su na osi $y$ relativne frekvencije pojedinih vrijednosti.

Susjedni vrhovi mnogokuta su vrhovi koji pripadaju istoj stranici mnogokuta.

Susjedne stranice mnogokuta jesu stranice koje imaju jednu zajedničku točku (vrh mnogokuta).

Kad u zadatku istovremeno promatramo dvije linearne jednadžbe u kojima se pojavljuju dvije nepoznanice, govorimo o sustavu dviju linearnih jednadžbi s dvije nepoznanice. Pregledno te dvije jednadžbe pišemo jednu ispod druge.

Talesov poučak o obodnom kutu nad promjerom:Svaki obodni kut nad promjerom kružnice je pravi kut.

Talesov poučak o proporcionalnim dužinama.

Usporedni pravci $p\mathrm{i}q$ na krakovima kuta $\angle aVb$ odsijecaju proporcionalne dužine.

Ako pravac i kružnica imaju jednu točku zajedničku, pravac u toj točki dodiruje kružnicu. Pravac koji dodiruje kružnicu nazivamo tangenta kružnice, a točku u kojoj dodiruje kružnicu nazivamo diralište.

Dužinu koja spaja dvije točke na kružnici nazivamo tetiva.

Točke koje se nalaze na osi $x$ imaju ordinatu $0$, a točke koje su na osi $y$ imaju apscisu $0$.

Točku $T\left(x,y\right)$ ucrtavamo u pravokutni koordinatni sustav u ravnini tako da na osi $x$ nađemo prvu koordinatu točke $T$ i iz nje povučemo okomicu na os $x$, zatim na osi $y$ nađemo drugu koordinatu točke $T$ i iz nje povučemo okomicu na os $y$. U sjecištu tih okomica nalazi se točka $T$.

Dani su pravac $p$ i točka $A$. Kroz točku $A$ povučemo okomicu na pravac $p$.

Udaljenost točke A $\mathbf{}$od pravca p $\mathbf{}$ je duljina dužine koja spaja točku $A$ i točku $B$ u kojoj okomica siječe pravac $p$.

Ukupni broj dijagonala mnogokuta, $D_n$

Mnogokut s $n$ vrhova ukupno ima $D_n=\frac{n·\left(n-3\right)}{2}$  dijagonala.

Upisana kružnica mnogokutu je kružnica koja dodiruje sve stranice mnogokuta.

Par brojeva kod kojih se točno zna koji je prvi, a koji drugi član naziva se uređeni par brojeva. Uređeni par označavamo s $(a,b)$. Broj $a$ nazivamo prvi član, a broj $b$ drugi član uređenog para.

Susjedni kut nekog unutarnjeg kuta mnogokuta nazivamo vanjskim kutom tog mnogokuta.

Promjer $d$ je dva puta dulji od polumjera $r$. Pišemo $d=2r$.

Vjerojatnost događaja $A$ je omjer broja povoljnih događaja i ukupnog broja elementarnih događaja.

$p\left(A\right)=\frac{\mathrm{broj} \mathrm{povoljnih} \mathrm{elementarnih} \mathrm{događaja} }{\mathrm{ukupan} \mathrm{broj} \mathrm{elementarnih} \mathrm{događaja}}$ 

Vjerojatnost sigurnog događaja je $1$ ili $100\%$, a vjerojatnost nemogućeg događaja je $0$ ili $0\%$.

U omjeru $15:4=3.75$ broj $15$ je prvi član omjera, broj $4$ je drugi član omjera, a broj $3.75$ je vrijednost omjera.

Zbroj veličina svih vanjskih kutova bilo kojeg mnogokuta iznosi $360°$.

Zbroj veličina unutarnjih kutova $n$-terokuta označit ćemo s $K_n$, gdje je $n$ broj stranica (ili vrhova ili unutarnjih kutova), a računamo ga kao $K_n=\left(n-2\right)·180°$.

Koeficijent proporcionalnosti jest broj koji govori o vezi između dviju veličina. Primjerice, zanima nas koliko ćemo kuna platiti kilogram voća, koliko metara u sekundi može prehodati pješak ili koliko kilometara na sat može prijeći automobil. Koeficijent proporcionalnosti govori o omjeru neke količine jedne veličine na jediničnu količinu druge veličine.