Adicija ili pripajanje – kemijske reakcije karakteristične za nezasićene spojeve u kojima se atomi ili atomske skupine vezuju na ugljikove atome međusobno povezane dvostrukom ili trostrukom vezom.

Aktivno mjesto – mjesto na enzimu u koje se može vezati određena molekula (supstrat) na koju enzim djeluje.

Alkani – zasićeni ugljikovodici u kojima su ugljikovi atomi pove- zani samo jednostrukim vezama. Zbog svoje kemijske postoja- nosti često se nazivaju parafinima. Ime im se tvori tako da se na osnovu riječi doda nastavak -an.

Alkemija je učenje i vještina koja se javila kao faza u razvoju kemije s ciljem da se pronađe kamen mudraca i eliksir života. Riječ „alkemija“ etimološki potječe od arapskog izraza „al-kimia“ čiji su korijeni u grčkom izrazu „hymeia“ što je značilo „mješavina“ u smislu „umijeće pretvorbe metala“.

Alkeni – nezasićeni ugljikovodici u kojima su bar dva ugljikova atoma međusobno povezana dvostrukom vezom. Ime im se tvori tako da se na osnovu riječi doda nastavak -en.

Alkilna skupina – ugljikovodična skupina vezana na ugljikov atom organskoga spoja, a može imati lančastu ili prstenastu strukturu.

Alkini – nezasićeni ugljikovodici u kojima su bar dva ugljikova atoma međusobno povezana trostrukom vezom. Ime im se tvori tako da se na osnovu riječi doda nastavak -in.

Alkoholi – spojevi u kojima je na ugljikovodični dio molekule vezana jedna ili više hidroksilnih (–OH) skupina. Ime im se tvori tako da se imenu spoja doda nastavak -ol.

Alkoholno vrenje ili fermentacija – biološki proces kojim iz glukoze, djelovanjem kvaščevih gljivica, nastaju etanol i ugljikov dioksid.

Alotropske modifikacije – različiti strukturni oblici elementarnih tvari. Primjerice, alotropske modifikacije ugljika su grafit, dijamant i fuleren, a sumpora rompski i monoklinski sumpor.

Alotropske modifikacije neke tvari različiti su oblici iste elementarne tvari i građene su od atoma istog kemijskog elementa. Oblici su različiti zbog različitog načina vezivanja atoma, što je posljedica različitih uvjeta u kojima je pojedina alotropska modifikacija nastala. Različita svojstva tih tvari posljedica su njihove različite građe.

Aminokiseline – osnovne građevne jedinice bjelančevina. Sadrže bar jednu karboksilnu (–COOH) i amino (–NH ) skupinu.

Aromatski ugljikovodici – spojevi ugljika i vodika koji u molekuli imaju benzensku jezgru.

Benzen – najjednostavniji aromatski spoj molekulske formule C₆H₆. Za njega su karakteristične reakcije supstitucije, a ne adicije jer se zbog stabilizirajućega djelovanja delokaliziranih elektrona ponaša kao zasićeni spoj.

Benzenski prsten – pravilan šesteročlani prsten kojemu se u vrhovima nalaze atomi ugljika. Iako se prikazuje kao prsten u kojem se naizmjenično izmjenjuju jednostruke i dvostruke veze, u benzenskom su prstenu sve veze ekvivalentne, a šest slobodnih, delokaliziranih elektrona čini elektronski oblak.

Biokemija je znanost o kemijskim promjenama koje se zbivaju u živim bićima. Biokemičari proučavaju procese po kojima teče život, sličnosti u sastavu živih bića, uzroke i način nastajanja poremećaja u organizmu te istražuju djelovanje tvari na živa bića radi pronalaženja što boljih i djelotvornijih lijekova i zaštitnih sredstava.

Biuret reakcija – je reakcija specifična za bjelančevine tj. za sve spojeve koji u svom sastavu imaju peptidnu vezu. Bjelančevine u reakciji s Cu²⁺ ionima u lužnatoj otopini daju ljubičasto obojenje.

Bjelančevine ili proteini – velike prirodne molekule (makromolekule) složene strukture, izgrađene prvenstveno od amino-kiselina. Svojstva im ovise o redoslijedu aminokiselina u lancu. Sudjeluju u izgradnji organizama, prijenosu živčanih impulsa, hranjivih tvari i kisika, ubrzavaju reakcije, izgrađuju protutijela i služe kao izvor energije.

Bromna voda – otopina broma u vodi. Ovisno o udjelu broma, boja te otopine može varirati od žute preko narančaste do smeđe. Rabi se kao reagens za dokazivanje nezasićenih ugljikovodika. U prisutnosti dovoljne količine nezasićenih spojeva, bromna se voda obezboji.

Destilacija vodenom parom temelji se na svojstvu da neke tvari, koje se ne miješaju s vodom, destiliraju zajedno s vodenom parom pri temperaturi nižoj od njihova vrelišta.

Elementi rijetkih zemalja u prirodi se pojavljuju raspršeni, iako su, ukupno gledajući, obilno prisutni u Zemljinoj kori, ali rijetko u ekonomski isplativim oblicima.

Empirijska formula spoja – najmanji omjer broja atoma svih elemenata u molekuli spoja.

Emulgator – tvar koja emulziju čini stabilnom.

Emulzija – smjesa dviju tekućina koje se međusobno ne miješaju niti se jedna u drugoj otapaju, već se jedna u obliku sitnijih kapljica nalazi raspršena u drugoj.

Enzimi – biološki katalizatori koji ubrzavaju kemijske reakcije u živim organizmima. Po kemijskom sastavu su bjelančevine.

Esencijalne aminokiseline – aminokiseline koje hranom unosimo u organizam jer ih on ne može sam sintetizirati.

Esencijalne masne kiseline – masne kiseline koje moramo unositi hranom jer ih organizam ne može sam sintetizirati.

Esterifikacija – reakcija kojom iz alkohola i karboksilne kiseline nastaju ester i voda.

Fehlingov reagens – reagens za dokazivanje glukoze. U reakciji s glukozom nastaje crvenkastosmeđi talog bakrova(I) oksida, Cu₂O.

Fotosinteza – proces kojim zelena biljka iz vode i ugljikova(IV) oksida djelovanjem Sunčeve energije i zelene biljne boje (klorofila) stvara šećer (glukozu) i kisik.

Frakcijska destilacija postupak je razdvajanja tekućina različitog vrelišta koje se međusobno miješaju. Za bolje razdvajanje pojedinih sastojaka koristi se kolona za frakcijsku destilaciju.

Funkcijska skupina – specifična skupina atoma u molekulama pojedinih tvari koja određuje većinu njihovih svojstava.

Gorenje je kemijski proces spajanja neke gorive tvari s kisikom uz istodobno razvijanje svjetlosti i topline. Da bi došlo do procesa gorenja, moraju biti ispunjena tri uvjeta, tj. moraju postojati: goriva tvar, kisik (zrak) i toplina (temperatura paljenja).

Grafikon topljivosti grafički je prikaz ovisnosti topljivosti tvari o temperaturi. Na apscisu se upisuje temperatura, a na ordinatu masa tvari koja se pri danoj temperaturi otapa u 100 g vode.

Hidratna sol – sol koja sadrži kristalizacijsku vodu (određen broj molekula vode u kristalu). Primjer hidratne soli je modra galica, CuSO₄ · 5H₂O.

Hidroksidi – čvrste tvari građene od iona metala (ili amonijeva iona) i hidroksidnih (OH^–) iona. Otapanjem hidroksida u vodi nastaju lužine.

Hidroksidni ion – ion karakterističan za hidrokside i lužine.  OH^–(aq) ion vodenim otopinama daje lužnata svojstva.

Hidroksilna skupina – jednovalentna atomska skupina prisutna u svim alkoholima. Građena je od po jednoga atoma vodika i kisika (–OH).

Hidroliza – kemijska reakcija u kojoj se neka tvar razlaže djelo- vanjem molekula vode.

Hrđa – hidrat željezova oksida, Fe₂O₃ · xH₂O. Taj oksidni sloj na površini željeza nastaje reakcijom kisika i vlage iz zraka s ionima željeza. Hrđa prodire sve dublje u željezo i uzrokuje vrlo velika oštećenja na željeznim konstrukcijama.

Indikator je tvar koja mijenja boju ovisno o prisutnosti nekih drugih tvari u otopini.

Isparavanje je proces u kojem tekućina prelazi u paru na stalnoj temperaturi.

Kalorimetar je reakcijska posuda (čaša, tikvica) toplinski dobro izolirana, što podrazumijeva da nema prijelaza topline između tvari u kalorimetru i okoline. Kalorimetrom se mjeri prirast topline određene množine tvari tijekom fizikalne ili kemijske promjene.

Kalorimetrija je metoda određivanja topline kemijske reakcije u kalorimetru.

Karboksilna skupina – funkcijska skupina karboksilnih kiselina, –COOH.

Karbonizacija ili pougljenjivanje – proces kojim, pod visokim tlakom i temperaturom, u slojevima zemlje bez kisika, od biljnih ostataka nekadašnjih šuma nastaje ugljen.

Kemija je temeljna prirodna znanost bez koje je opstanak čovječanstva nezamisliv. Svuda oko nas nalaze se različiti predmeti građeni od različitih tvari. Pretpostavlja se da naziv „kemija“ potječe od „kemet“ (egip. crn, ugljen), „heo“ (grč. lijevati, sipati) ili „kimia“ (perz. zlato).  

Kemikalije su tvari koje koristimo u pokusu. To su tvari koje će u pokusu reagirati pa ih još zovemo i reagensi.

Mnogi predmeti iz naše okoline građeni su na način da se ne mogu preklopiti sa svojom zrcalnom slikom. Za predmete s takvim svojstvom, kao i za molekule, kaže se da su KIRALNE. Riječ kiralnost potječe od grčke riječi „cheir“ što znači ruka jer je i ruka kiralna. Kiralne molekule javljaju se u dvama oblicima koje možemo nazvati lijevi i desni oblik.

Kiseline – tvari čije se molekule u vodenim otopinama razlažu na vodikove ione i ione kiselinskoga ostatka. Takve su otopine najčešće kiseloga okusa i nagrizajućega djelovanja.

Koagulacija ili denaturiranje – pojava zgrušavanja bjelančevina.

Kondenzacija je proces pri kojem tvar prelazi iz plinovitog u tekuće agregacijsko stanje.

Kristalizacija (skrućivanje) proces je pri kojem tvar prelazi iz tekućeg ili plinovitog u čvrsto agregacijsko stanje. Agregacijsko stanje tvari ovisi o vrsti tvari i uvjetima tlaka i temperature.

Kvalitativni sastav organskih spojeva – pokazuje od kojih je elemenata građen neki organski spoj.

Laboratorij (lat. „labor“ – rad, posao) jest posebno uređena radionica za izvođenje kemijskih eksperimenata.

LD50 (letalna doza 50 %) jest količina otrova koja izaziva smrt polovice ispitivanih organizama. Obično se izražava kao masa otrova u odnosu na težinu organizma. Što je LD50 vrijednost manja, to je tvar otrovnija. Otrovi se znatno razlikuju mehanizmom i brzinom djelovanja, neki izazivaju smrt tjednima, mjesecima pa i godinama nakon izlaganja i ne djeluju jednako na sve žive organizme.

Lugolova otopina – reagens za dokazivanje škroba (otopina joda i kalijeva jodida).

Lužine – vodene otopine hidroksida. Lužnatost uzrokuju hidroksidni ioni. O broju akvatiziranih hidroksidnih iona ovisi jakost lužine.

Maseni udio elementa u spoju – omjer relativne atomske mase pomnožene s brojem atoma toga elementa i relativne molekulske mase.

Molekulska formula – formula koja predstavlja jednu molekulu spoja ili kemijskoga elementa. U molekulskoj formuli je simbolom iskazana vrsta elementa, a indeksom (brojem koji je napisan kao desni donji indeks) broj atoma pojedinoga elementa u toj molekuli.

Neutralizacija – kemijska reakcija kojom iz kiseline i lužine nastaju sol i voda.

Octeno-kiselo vrenje – prirodni proces u kojem etanol, uz pomoć tvari što ih izlučuju octene bakterije, reagira s kisikom iz zraka, pri čemu nastaju voda i octena kiselina.

Oksidacija – kemijska reakcija metala ili nemetala s kisikom pri čemu nastaju spojevi oksidi.

Oksonijev ion – kation, H₃O⁺, nastao spajanjem vodikova (H⁺) iona iz kiseline s molekulom vode (H₂O). Otopinu čini kiselom.

Otrov je kemijska tvar prirodnog ili sintetskog podrijetla, koja kad uđe u organizam, u relativno maloj količini, izaziva trovanje, a može dovesti i do smrti. Njegovo djelovanje ovisi o načinu unošenja u organizam. Otrovnost se izražava vrijednošću LD50.

Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim zvan Paracelsus (1493. – 1541.), švicarski liječnik i prirodoslovac, smatra se osnivačem jatrokemije koja znači liječenje kemijskim spojevima. U mnogim je svojim spisima pisao o važnosti kemijskih reakcija u životnim procesima.

Pesticidi (lat. „pestis“ – kuga i lat. „caedere“ – ubiti) jesu tvari koje se koriste za uništavanje štetnika. Najčešće su kemijskog, a vrlo rijetko prirodnog podrijetla. Dijele se prema grupi štetnika na koje djeluju, npr. herbicidi se koriste za uništavanje korova u usjevima, fungicidi sprečavaju razvoj gljivica na biljkama, a insekticidi suzbijaju razvoj štetnih kukaca.

Piktogrami za opasne kemikalije grafički su simboli za označavanje opasnih tvari.

Pokus ili eksperiment namjerno je izazivanje nekih promjena u određenim uvjetima radi njihova praćenja i proučavanja.

Polimeri – velike molekule ili makromolekule koje nastaju međusobnim povezivanjem velikoga broja malih molekula monomera.

Polimerizacija – kemijska reakcija u kojoj povezivanjem malih molekula nastaju ravnolančani ili umreženi polimeri.

Površinska napetost – pojava da se površina tekućine ponaša kao tanka opna zbog međumolekulskih sila koje su drugačije na površini (na granici tekućina plin), nego što su u unutrašnjosti tekućine.

pH-vrijednost – brojčana vrijednost kojom se iskazuje kiselost i lužnatost otopina. Ako je pH manji od 7, otopina je kisela;  ako je pH jednak 7 otopina je neutralna; ako je pH veći od 7, otopina je lužnata.

Relativna atomska masa – pokazuje koliko je puta prosječna masa atoma nekoga elementa veća od atomske jedinice mase.

Relativna molekulska masa – pokazuje koliko je puta prosječ- na masa neke molekule ili formulske jedinke veća od daltona. Može se dobiti zbrajanjem relativnih atomskih masa svih atoma u spoju.

Saponifikacija – proces hidrolize masti ili ulja s lužinom.

Sapuni – natrijeve ili kalijeve soli viših masnih kiselina.

Soli – spojevi građeni od iona: metalnoga kationa ili amonijeva iona i nemetalnoga aniona, odnosno iona kiselinskoga ostatka. Primjerice, natrijev klorid, NaCl, građen je od Na⁺ iona (kationa) i Cl^–iona (aniona); kalcijev karbonat, CaCO₃, građen je od Ca²⁺ iona (kationa) i CO₃^2– iona (kiselinskoga ostatka aniona), amonijev nitrat građen je od NH₄⁺ iona (kationa) NO₃^– iona (kiselinskog ostatka aniona).

Stereokemija je grana kemije koja proučava trodimenzionalnu strukturu molekula.

Sublimacija je proces u kojem tvar iz čvrstog stanja izravno prelazi u plin.

Supstitucija ili zamjena – reakcija zasićenih ugljikovodika ili alkana, pri čemu se atom vodika iz molekule alkana zamjenjuje atomom drugoga elementa ili atomskom skupinom.

Taljenje je proces u kojem tvar, pri temperaturi taljenja, prelazi iz čvrstog u tekuće agregacijsko stanje.

Toksikologija je znanost koja se bavi otrovima, proučava njihove fizikalno-kemijske karakteristike te štetno djelovanje na žive organizme.

Toplina kemijske reakcije jest toplina koja se oslobađa ili apsorbira prilikom kemijske reakcije.

Trommerov reagens – reagens za dokazivanje glukoze. U reakciji toga reagensa s glukozom nastaje crvenkastosmeđi talog bakrova(I) oksida, Cu₂O.

Vapnenac – prirodna stijena pretežno građena od kalcijeva karbonata. Od njega su izgrađeni mnogobrojni planinski lanci, a veliku primjenu ima u građevinarstvu.

Vrelište  je temperatura pri kojoj tvar vrije. Pri toj temperaturi tvar, u svakom svom dijelu, iz tekućeg agregacijskog stanja prelazi u pinovito. Pri normalnom atmosferskom tlaku svaka tvar ima svojstveno vrelište. Vrelište je fizikalno svojstvo tvari.